Home / Biznis i politika / Dvije godine kompromitiranja

Dvije godine kompromitiranja

Prošle su dvije godine otkako je Borislav Škergo Hrvatima otkrio pojam javno-privatnog partnerstva (Public Private Partnership). Bio je to njegov pokušaj da osvoji hotelsku kuću Sunčani Hvar. Škerginim putem krenuli su i drugi, pa je danas javno-privatno partnerstvo (JPP) u Hrvatskoj kompromitirano. Doživljava se slično kao pretvorba i financijski inženjering. Ne kao ono što bi pojam trebao značiti, nego kao oblik nametanja privatnoga na štetu javnog interesa, a nerijetko i kao prijevaru.

U svijetu je javno-privatno partnerstvo zajedničko ulaganje javnog i privatnog sektora u unapređivanje javnih djelatnosti. U Hrvatskoj, međutim, nije javno-privatno partnerstvo sve što se tako javnosti predstavlja. Pojam javno-privatnog partnerstva je zloupotrebljen da bi se prikrije privatizacija Sunčanog Hvara d.d. i još nekih javnih objekata, nakon čega i pravi ugovori o javno-privatnom partnerstvu u javnosti izazivaju podsmijeh ili podozrivost. U posljednje vrijeme JPP poprima i stranačke obrise.

Tako Zvonimir Mršić, koprivnički gradonačelnik i utjecajni SDP-ov kadar, tvrdi da Vlada pokušava zaustaviti realizaciju ugovora o javno-privatnom partnerstvu na gradnji gimnazije u Koprivnici. Kod Damira Polančeca, potpredsjednika Vlade, održan je sastanak na kojem je Koprivničani rečeno da ugovor o javno-privatnom partnerstvu nije sukladan zakonu. Pokušaj zaustavljanja tog projekta je, prema Mršićevu mišljenju, politički motiviran i nema veze sa samim projektom. Jednostavno je riječ o strahu središnjih vlasti od procesa na lokalnoj razini koje ministri ne mogu izravno kontrolirati.

Suprotno koprivničkom gradonačelniku, Radimir Čačić iz HNS-a, varaždinski župan, kaže da mu Vlada ne radi nikakve probleme u realizaciji javno-privatnog partnerstva. Probleme u Koprivnici vidi isključivo u činjenici da Mršić ne vodi dobro projekt gradnje gimnazije prema modelu javno-privatnog partnerstva, pa odatle i upozorenja iz Vlade. U Koprivnici su, međutim, odlučili ne obazirati se na otpor Vlade i već su zatražili obvezujuće ponude od četiri tvrtke za gradnju gimnazije prema modelu javno-privatnog partnerstva. Gradonačelnik Mršić ne vjeruje da će Vlada imati snage zabraniti realizaciju ovog ugovora o javno-privatnom partnerstvu, jer on podrazumijeva najracionalsije trošenje javnog novca.

O javno-privatnom partnerstvu u Hrvatskoj se počelo izvan stručne javnosti više govoriti nakon javnog poziva Vlade privatnim investitorima da zajedno s državom počnu ulagati u javne djelatnosti i državna poduzeća. Taj su poziv premijer Sanader i Andrija Hebrang, tadašnji potpredsjednik Vlade, uputili u travnju 2004. sa sjednice Vlade održane u Rijeci. Ali odmah se vidjelo da u Vladi nisu pritom mislili samo na javno-privatno partnerstvo nego i na ostale oblike ugovaranja poslova između države i privatnog sektora. Vidljivo je to bilo odmah i iz Hebrangove izjave, koji je ustvrdio da postoji zanimanje ‘triju poduzetničkih skupina’ za ulaganja u poljoprivredne kombinate, turistička poduzeća i izdavačku djelatnost. Hebrang tada nije želio reći koje su to tri skupine poduzetnika, ali je naglasio da su spremni ulagati na temelju javno-privatnog partnerstva, pod uvjetom da preuzmu većinsko vlasništvo u tim tvrtkama.