Politički je to triler koji od samog početka neodoljivo podsjeća na Traffic. Montaža je toliko karakteristična za Soderbergha da bismo bili iznenadeni kada njegovo ime ne bi bilo negdje na odjavnjoj špic. A jest, dakako, u ulozi jednog od producenata. Atmosfera je ista, muzika je ista, tema podjednako izazovna, montaža je ista, struktura fabule i ritam filma isti su…
Ipak, redatelj nije. Gaghan je u redateljskom pogledu potpuni novak bez jednog relevantnog filma pa mu se ovakav plagijatski stil može oprostiti za početak, iako treba reći da je on scenarist Traffica pa stoga djelomično plagira sam sebe. Izrazito realistički, dokumentarni stil, i to u vrijeme kada dokumentarci sve više nalikuju na igrane filmove, gotovo je nova škola ili pravac, a ako bismo tražili početak ili barem najreprezentativniji film tog usmjerenja, to bi svakako bio upravo Traffic.
Ono što se u početku čini iznimno kompliciranim i razgranatim naposljetku ispada vrlo tanko, a to je sama pripovijest. Pratimo nekoliko potpuno različitih sudbina koje povezuje problem naftnih kartela i bjesomučne potrage za bogatstvom i utjecajem velikih kompanija. Tu je stari operativac CIA-e, čovjek koji obavlja najgore poslove a ne zna ni zašto dok se i sam ne nađe u tom loncu, mladi idealistički ekonomist koji na težak način shvaća promašenost svoje naivnosti, mladi muslimani samoubojice, nadobudni odvjetnik i kompanijski prla- vi izvršitelj, zaljevski princ itd.
Fabula ide i za hvatanjem velikog broja manjih detalja i situacija koje nemaju direktnu uporabnu vrijednost unutar priče, ali služe za stvaranje atmosfere i kao takve su uspjele, iako ih je previše pa to ubrzo postane zamorno. Clooney kao agent CIA-e zaslužio je svog Oscara za sporednu ulogu jer je izvrstan, dok ostali nisu imali mjesta za zapaženije uloge.
