Nazivaju ih hai gui ili ‘morske kornjače’. Riječ je o Kinezima koji su studirali i neko vrijeme radili u inozemstvu, a sada su ‘doplivali kući’ i zauzeli visoke pozicije u multinacionalnim kompanijama.
Ubrzan kineski razvoj otvorio je očekivani problem: nedostatak obrazovanih i iskusnih menadžera. U potrazi za njima prvi su ‘na udaru’ Kinezi koji su studirali i radili na Zapadu, kadar koji jednako žele privući kineske tvrtke kao i one zapadne koje posluju u Kini. Jedan od takvih je Gong Li, koji je ranih 80-ih otišao iz Kine i mislio se vraćati jedino na kratke posjete roditeljima i rodbini. Kina je tada izlazila iz mračnih vremena Kulturne revolucije i unatoč tome što je Li bio student jednog od najboljih fakulteta, Fudan u Šangaju, odlučio je prihvatiti priliku koja se ukazala i otići na studij u SAD. Nakon završetka studija u Houstonu, zaposlio se 1985. godine u Andersen Consultingu, sada Accentureu. Ali Li se ipak vratio u Kini. Danas 48-godišnjak, direktor je Accenturea za šire područje Kine i vodi 2.400 konzultanata. Li je primjer hai gui-a, ili ‘morske kornjače’, Kineza koji odlazi na studij u inozemstvo ali poslije ‘dopliva kući’ i zauzme visok položaj u multinacionalnim kompanijama.
Ove povratnike traže velike kompanije ne samo zbog tečnog mandarinskog nego i zbog njihova razumijevanja kompleksne kineske povijesti, političkog sustava i kulturnih i društvenih običaja – znanje koje može odlučiti između uspjeha i propasti na jednom od najvažnijih tržišta budućnosti.
Idealni kandidati pohadali su fakultet u Kini i diplomirali na Zapadu, imaju 5 do 25 godina radnog iskustva u inozemstvu i drže srednje i visoke menadžerske položaje u multinacionalkama. Ta je grupa ‘vrhnje’: odmah nakon Kulturne revolucije, kasnih 70-ih, manje od jedan posto kineskih srednjoškolaca primljeno je na fakultet. A od onih koji su diplomirali, samo oni s najjačim akademskim i političkim vezama otišli su u inozemstvo na daljnje školovanje. Dobiti dakle idealnog menadžera u Kini nije nimalo lako.
Platni razredi za top menadžere u Kini mogu se usporediti s onima njihovih američkih kolega, lako dosežući stotine tisuća dolara. Čak i kad se nade kvalitetni kandidat, nema jamstva da će biti voljan vratiti se u Kini. No, posljednjih pet godina Kineze u inozemstvu sve više zanima povratak, jer prilike se ipak mijenjaju, i to vrlo brzo. To je pogotovo slučaj s onima koji su u Americi dosegnuli ‘stakleni plafon’, nevidljive prepreke koje ženama i manjinama onemogućuju daljnji napredak do visokih položaja. Možda govorim engleski s naglaskom ili se nisu uklopili u jedno od ‘bratstava’ na fakultetu. Takve stvari mogu im blokirati visoke menadžerske poslove u SAD-u. Ali upravo ti atributi mogu biti velika prednost pri povratku.