KONKURENTI

Gorku sudbinu doživjele su i linije tvrtki u stečaju kojima bi trebalo raspolagati Ministarstvo prometa, a navodno su u rukama stečajnih sudaca koji te linije prodaju drugim tvrtkama, što je po zakonu zabranjeno.

Tvrtka AT Vrgorac bila je u stečaju kada su njezine linije kupili Makarani, a isto je s tvrtkom AP Imotski, koja je također u stečaju, a njezine linije preuzeo Imotski Zagreb – tvrdi član Uprave Udruge cestovnih prijevoznika Zdravko Frleta. Ministarstvo prometa nakon rata je na poticaj prijevoznika koji su imali linije uvelo usklađenje voznih redova prema kojem novi prijevoznik ne može ući na tržište linijskog prijevoza putnika, osim u iznimnim slučajevima kada o tome odluči Ministarstvo. Na taj su način, za vrijeme mandata premijera Sanadera, linije dobili AP Imotski i Denibus prema autonomnoj odluci ministra Kalmete – tvrdi Frleta.

Prema odluci Ministarstva prometa tu će odluku prijevoznici ipak morati pričekati. Zakon o starim vozilima trebao je stupiti na snagu u prosincu prošle godine, no njegova je primjena odgođena na godinu dana, a s obzirom na velik otpor prijevoznika pitanje je hoće li se početi primjenjivati ove godine.

Stečajni upravitelj Čazmatransa Marijan Belani jedini smatra da u Hrvatskoj među prijevoznicima vlada lojalna konkurencija. On tvrdi da ‘veliki’ igrači u Hrvatskoj jedini drugima ne ulaze u prostor te da su manje tvrtke potpuno nezaštićene. Jedina tvrtka zainteresirana za kupnju Čazmatransa bio je slovenski Viator i Vektor, protiv čijeg se ulaska u vlasničku strukturu žestoko borio sindikat tvrdeći da Slovence nimalo ne zanima putnički, već samo teretni prijevoz i da se preko Čazmatransa žele ugurati na hrvatsko teretno tržište.

Belanju mnogi zamjeravaju da namjerno odugovlači s prodajom Čazmatransa u dogovoru sa stečajnim sucem te da se cijela priča odavno mogla završiti. Da sam prodao Čazmatrans prije dvije godine, zaradio bih 300 tisuća kuna. Ostao sam u Upravi još dvije godine i danas eventualno mogu dobiti između 20 i 30 tisuća kuna premije. Uspješno smo uveli sustav kontrole vozila i kupili 50 novih autobusa – odgovara na optužbe Belani. Dodaje da oni koji prigovaraju ne znaju o čemu govore jer se radi o dugotrajnom procesu tijekom kojeg su više puta mijenjane odluke.

Za vrijeme stečaja uredno isplaćujemo plaće, PDV i doprinose. Vjerovnici dirigiraju, stečajac je samo operativac, a sud onaj koji pazi na zakonitost – zaključuje Belani. Ako se do 5. travnja nitko ne javi na oglas, bit će nužno ponovno smisliti novi model za privatizaciju. Najveća su vrijednost Čazmatransa brojne koncesije prijevoza pa se radnici boje da će budućeg vlasnika više zanimati dozvole za linije nego budućnost tvrtke. Belani s druge strane tvrdi da će budući vlasnik napokon imati priliku da počne rješavati probleme za koje on nije imao vremena i da će mu za ponovno pozicioniranje na tržištu trebati otprilike pet godina. U svakom slučaju, Čazmatrans hitno treba prodati jer vrijednost svakodnevno pada.

Ostali prijevoznici smatraju da je cijena za koju se Čazmatrans prodaje i dalje previsoka i nije im jasno što to toliko stoji kad se zna da su se neki vjerovnici naplatili upravo nepokretnom imovinom tvrtke. Čazmatrans još posjeduje nekretnine vrijedne 30 milijuna kuna koje nisu opterećene hipotekom. Banke su se namirile i sada je na redu isplata prvog višeg stupnja vjerovnika – HZZO-a, HZMO-a i radnika koji smo ukupno dužni 80 milijuna kuna. Do sada smo isplatili 11 milijuna kuna otpremnici i još valja izdvojiti barem toliko – tvrdi Belani.

Na putu do stečaja stalno su stajali zaposlenici, mali dioničari, a umiješala se i politika. Kako se bliži vrijeme odluke o sudbini Čazmatransa, koja je do sada nekako uvijek zaobilazena jer bi se gubitak Čazmatransa na tržištu itekako osjetio, 100-tinjak od 1.300 radnika otpušteno je i još ih toliko čeka u redu. Vlada je ekskluzivno najavila i novi Zakon o privatizaciji koji će biti spasonosno rješenje za sve gospodarstvenike, a posebno je istaknuto poduzeće.