Istaknuti profesor prava i pravni teoretičar Joel Bakan u svojoj knjizi tvrdi da korporacija u velikoj mjeri funkcioniira poput psihopatske ličnosti čije destruktivno ponašanje, ako se ne obuzda, uzrokuje nepopravljivu štetu. Svoju tezu Bakan argumentira mnogim tvrdnjama među kojima i činjenicom da sukladno svom zakonski definiranom mandatu korporacija mora uporno i bez iznimke slijediti svoj gospodarski interes bez obzira na moguće štetne posljedice za druge, a tu koncepciju potvrđuje i slavni nobelovac Milton Friedman. Žrtve neobuzdane sebičnosti korporacija jesu pojedinci, društvo, pa i sami dioničari; ponekad korporacije uništavaju i same sebe. Državne vlasti, tvrdi on, odrekle su se velikog dijela kontrole nad korporacijama, usprkos njihovim manama, oslobađajući ih pravnih ograničenja deregulacijom i dajući im privatizaciju sve veću vlast nad društvom.
Najmoćnija institucija na svijetu – korporacija – prema smrtnim mjerilima beznadno i neizbježno luda. Korporacija laže, krade i ubija bez grižnje savjesti i bez oklijevanja kad god to služi interesima njezinih dioničara. Ona poštuje zakon samo kad su troškovi zločina veći od dobiti. Društvena odgovornost korporacija može biti samo neiskrena. Bakan je žestok u svojoj kritici i uspostavljanju dijagnoze korporacije. Iako nas moći poslovni divovi nastoje uvjeriti u suprotno, korporacije koje nas okružuju nisu naši prijatelji, tvrdi. One mogu biti šarmantne i uvjerljive, ali mi smo za njih samo ‘resursi’ koje treba iskoristiti. No, usprkos strukturnim nedostacima korporacija, Bakan vjeruje da su promjene moguće te iznosi dalekosežni program konkretnih, pragmatičnih i realnih reformi koje bi trebalo ostvariti pravnom regulativom i demokratskom kontrolom.
