Nepredvidljivi skokovi Plivinih dionica

Dresdenu na Plivinu računu dobiti i gubitka trebale ‘vidjeti’ tek u 2007. godini.

Dakle, srednjoročni je ‘outlook’ za Plivu i dalje prilično sumoran, pa ne treba očekivati spektakularne rezultate. Tim više je intrigantan rast tržišne cijene dionice. Prema svemu sudeći, dio je domaćih investitora zaigrao na kartu skorog preuzimanja. U tom je smislu trenutačna tržišna cijena Plivine dionice na razini od oko 500 kuna još kratkoročno zanimljiva, ukoliko se spekulacije o mogućem preuzimanju pokažu vjerodostojnima i točnima.

Najveća hrvatska farmaceutska kompanija privatizirana je 1996. godine uvrštenjem dionica na Londonsku i Zagrebačku burzu, a tim činom započela je i internacionalizacija kompanije. Pravi međunarodni razvoj Plive počeo je pak 1997. godine kupnjom Polfe Krakow, jedne od najvećih poljskih kompanija. U prvome krugu Pliva je za tu tvrtku platila 85 milijuna dolara, a za ostali dio dionica kasnije još 15 milijuna.

Sljedeću godinu u Plivi obilježilo je nekoliko događaja: druga javna ponuda dionica, izdavanje komercijalnih zapisa na domaćem i inozemnom tržištu, puštanje u rad novog pogona azitromicina te početak gradnje novog istraživačkog centra. I dok je 1998. bila usmjerena na aktivnosti unutar Hrvatske, 1999. za Plivu je bila godina širenja na strana tržišta. Naime, te je godine hrvatska farmaceutska kuća akvirišala tri kompanije: poljski Farmacom kupila je za 4,8 milijuna dolara, 66,67 posto dionica češkog Lachema za 26,5 milijuna dolara, dok je za tvrtku Mixis Genetics iz Velike Britanije platila 3,3 milijuna dolara. U isto vrijeme potpisala je ugovore o suradnji s britanskom farmaceutskom kompanijom GlaxoWellcome i američkim Altheixsom.

Jačanje pozicije na zapadnom tržištu nastavljeno je i 2000. godine, kada je Pliva kupila britansku farmaceutsku kompaniju Dominion Pharma za 42,4 milijuna kuna. Povećala je i udio u Polfe Krakowu sa 60 na 94,6 posto te je počela prodavati tvrtke koje nisu spadale u Plivin matični biznis. Kvasac je prva tvrtka iz prehrambenog sektora koja se Pliva odlučila riješiti te je tako 75 posto udjela prodala kompaniji Cie des Leverus Lesaffre, a preostali dio nakon isteka trogodišnjeg razdoblja. Plivi je za cijelu tu transakciju isplaćeno ukupno 12 milijuna eura.

Prodaja programa prehrane dovršena je sredinom 2001. godine, kada je Pliva za 24,2 milijuna eura prodala tvrtke Cedevitu i Viveru. Ključni korak u ostvarivanju Plivine strategije da postane paneuropska tvrtka na geneičkom tržištu bila je kupnja kompanije AWD iz Njemačke za 406 milijuna kuna 2001. godine. Samo dva mjeseca kasnije Pliva je kupila i malo poduzeće u Španjolskoj po imenu Acy Pharma SA (ta ju je investicija stajala oko 650 tisuća eura), a potkraj godine osnovala je i podružnicu u Indiji pod nazivom Pliva India Research Ltd. U Hrvatskoj je te godine započeo s radom novi Pogon za proizvodnju suhih oralnih oblika lijekova, a Pliva je u pregovorima s HZZO-om naplatila svoja potraživanja od zdravstvenih ustanova u visini od 663,7 milijuna kuna tako što je HZMO transferirao svoje dionice Plive HZZO-u, a on dalje Plivi. Farmaceutska kompanija na taj je način došla do 7,94 posto vlastitih dionica.

Širenje na Zapad Pliva je 2002. nastavila kupnjom danske generičke farmaceutske kompanije 2K Pharmaceuticals za 4,1 milijun eura, a sklopila je i ugovor vrijedan 211,9 milijuna eura kojim je postala 100-postotni vlasnik američke farmaceutske kompanije Sidmac Laboratories (kasnije preimenovana u Pliva Inc.) i njezine kompanije-kečeri Odyssey Pharmaceuticals. Potonja akvizicija omogućila joj je lansiranje novog gene-