Porez na ugovor ovjeren prije 40 godina

Jesu li u pravu oni koji me uvjeravaju da ću morati platiti porez na promet nekretnina na ugovor koji je uredno ovjerovljen na sudu prije više od četrdeset godina?

Nažalost, moramo odgovoriti da je prema aktualnoj praksi ne samo Ministarstva financija nego i Upravnog suda Republike Hrvatske, stvarno vrlo izgledno da vam navedena porezna obveza bude utvrđena i naplaćena. Druga je stvar, međutim, je li takva praksa uopće utemeljena na važećim zakonima, ponajprije na Općem poreznom zakonu kao i uopće na onome što se smatra logikom pravnog sustava. Nelogično je, naime, da postoji zastara i za kazneno djelo ubojstva, odnosno da ne zastarijevaju jedino ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, što je neprijeporno, a uz njih, prema našoj praksi – i porezne obveze. Zvuči nevjerojatno da netko može priznati kako je prije 50 godina nekoga ubio, i to može učiniti bez straha od bilo kakve sankcije, ali ako iza smrti oca naide na ovjerovljeni ugovor iz istog vremena neće biti oslobođen plaćanja porezne obveze zbog zastare, nego će tu obvezu morati platiti.

Međutim, treba naglasiti da iz Općeg poreznog zakona ne proizlazi ispravnost onoga što se u praksi provodi. Naime, taj zakon jasno u čl. 90. razlikuje zastaru prava na utvrđivanje i zastaru prava na naplatu, te relativnu i u čl. 92. apsolutnu zastaru. Apsolutna zastara nastupa za šest godina, računajući od dana kad je prvi put počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Drugi zakon, i to upravo Zakon o porezu na promet nekretnina (čl. 14.) propisuje da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora, ili drugoga pravnog oblika kojim se stječe nekretnina, a ako se stječe temeljem odluke suda ili drugog tijela, pravomoćnošću odluke. Porezni obveznik je dužan u roku 30 dana prijaviti nastanak porezne obveze (čl. 17.)

S obzirom na činjenicu da se u praksi porezna obveza naplati daleko prije nego što Upravni sud Republike Hrvatske donese svoju odluku, mali su izgledi da stranka ne plaći porez, unatoč eventualnoj tužbi. Isto još i više vrijedi za ustavnu tužbu. Ipak, unatoč tome što ovu praksu poreznih tijela i Upravnog suda Republike Hrvatske smatramo nezakonitom, treba reći što tu praksu na neki način opravdava. Naime, ako bi se postojeći zakonski tekst tumačio onako kako ga je prema pravilima tumačenja jedino moguće tumačiti, doveo bi do toga da se porez na promet nekretnine gotovo uopće ne bi plaćao. Dostajalo bi na ugovor staviti nadnevak od prije osam godina i porez ne platiti, jer bi obveza ‘zastarjela’. Nije međutim jasno zašto se jednostavno ne donese zakonska novela koja bi npr. propisala da zastara počinje teći tek nakon ovjere potpisa onoga tko raspolaze svojim pravom (što je sigurno jamstvo protiv antidatiranja) i na koji bi način prestala potreba za nametnutu praksom koja postoji sada.