Sanaderovih 180 milijuna kuna dovoljno je samo za dio ambicioznih projekata. Ostatka novca Obersnel planira osigurati izdavanjem korporativnih obveznica postojećih trgovačkih društava, a u igri je i osnivanje novih gradskih tvrtki.
-
bazen i kompleks dvoranskog plivališta Kantrida
-
sportska dvorana na Zametu
-
Muzej moderne i suvremene umjetnosti u sklopu bivšeg Rikarda Bencića
-
javna garaža u razini suterena Muzeja
-
nova Gradska knjižnica iznad garaže na Klobučarićevom trgu
-
gradnja prometnica i nadvožnjaka iznad željezničke pruge
-
uređenje površina u Starom gradu
-
gradnja tunelskih priključaka na cestu D404
-
pristupne ceste Sveučilišnom kampusu
-
pristupne ceste Pastoralnom centru
-
komunalna infrastruktura za Sveučilišnu bolnicu na Trsatu
Sanader, koji je prilikom nedavnog posjeta Riječi obećao ne samo nastavak gradnje autoceste Rijeka-Zagreb i njen završetak od 2008. godine, nego i gradnju riječkoga prometnog čvora, koji bi trebao biti završen do 2010. godine. Najavljeno je i davanje suglasnosti za izdavanje municipalnih obveznica u vrijednosti od 180 milijuna kuna. Iako to nije savršeni iznos, na taj je način Sanader ipak zatvorio usta lokalnom SDP-u, koji ga je optužio za mačehinski odnos prema Rijeci samo zato što u njoj ne vlada HDZ i onemogućio da se nadolazeća izborna kampanja SDP-a temelji upravo na toj maksimi.
Prema riječima riječkoga gradonačelnika, 180 milijuna kuna dostatno je za projektu dokumentaciju, uređenje plaža, gradnju cesta, kampusa, nove bolnice i infrastrukturnih vodova te gradnju bazena, koja je već počela i koja je dio kompleksa dvoranskog plivališta Kantrida. Ostatka novca, kaže Obersnel, riješit će se izdavanjem korporativnih obveznica naših trgovačkih društava, a u igri je i osnivanje novih.
U većini razvijenih zemalja time se bavi lokalna samouprava i to je budućnost Hrvatske. Upravo zbog prevelike centralizacije dolazi do sukoba Vlade i gradova, kaže velik dio gradskih čelnika, a ne zbog političkih razmimoštenja. U posljednje se vrijeme mogu čuti i prijedlozi glede drugačijeg načina obračuna poreza na dobit, prema kojemu bi se ovaj vezao uz mjesto ostvarenja, a ne sjedište tvrtke koja ga ostvaruje. Naime, većina tvrtki ima sjedište u glavnom gradu. Iako ostali gradovi to pozdravljaju, analitičari to ne vidi mogućim u takvom obliku.
Kao što tvrdi Željko Lovrinčević, moguće bi bilo rasporediti prihode od poreza iz Zagreba na druge gradove prema utvrđenom ključu – broju stanovnika, razvijenosti, udjelu u BDP-u i sl., ali ta sredstva prema lokalnim jedinicama ne bi mogla biti veća od trećine prikupljenog poreza na dobit.
Financijski najjači grad, Zagreb s ovogodišnjim proračunom od 6,3 milijardi kuna ima, naravno, i najambicioznije projekte. Ipak, niti taj novac nije dovoljan za sve planove pa bi i Zagrebu bilo potrebno zaduživanje od 500 milijuna kuna, no to prelazi godišnji limit zaduživanja gradova, kaže pročelnik za financije grada Zagreba Slavko Kojić.
Velik dio gradova, osobito na obali, čeka pak na rješenje slučaja bivših vojnih objekata i zemljišta kako bi ih mogli prenijeti. Uskoro bi se država trebala odlučiti, a naznaka već ima, na davanje zemljišta u koncesiju ili pak na mogućnost privatizacije, kroz model javno-privatnog partnerstva. Kao što kaže šibenska gradonačelnica Neđeljka Klarić, nije bitno ako zemljište i ostane u državnom vlasništvu, nego je važno da se stavi u funkciju. Potkraj tjedna odabrat će se konzultant koji će pripremiti sve elemente za raspisivanje natječaja za potencijalne ulagače u neke od tih projekata, a interesa već ima.
