U posljednje se vrijeme društveno odgovorno poslovanje (CSR-corporate social responsibility, ili, na hrvatskom, vrlo nezgodno, DOP) sve češće spominje i očito postaje predmetom zanimanja, poslovnog sektora i ostalih čimbenika u društvu. Međutim, dok je za manji broj poduzeća ono već integralni dio poslovne prakse, čiji je doprinos ukupnom poslovanju neupitan, većina ipak još traži odgovore na pitanja o tome što zapravo podrazumijeva sintagma odgovorno poslovanje do onoga o tome zašto bi se oni time uopće trebali baviti.
Postoje brojne definicije DOP-a, a sve ukazuju na to da se pojam i praksu društvene odgovornosti odnose na cjelokupni raspon djelovanja poduzeća i na sve odnose koje ono pritom uspostavlja. Što neko poduzeće proizvodi, kako kupuje i prodaje, kako utječe na okoliš, kako zapošljava, osposobljava i razvija svoje zaposlenike, kako ulaže u društvenu zajednicu i u kojoj mjeri poštuje ljudska i radna prava – sve to zajedno određuje ukupni utjecaj poduzeća na društvo.
Međutim, na svim ovim područjima i društvu može utjecati na poduzeće, pa ono samim time postaje izvorom dugoročnih rizika u poslovanju. Dok poduzećima sa zadovoljavajućim praksom na područjima svoga glavnog djelovanja na društvo to isto društvo u prenesenom smislu izdaje ‘dozvolu za rad’, ostali su izloženi djelovanju organizacija civilnoga društva, ali i regulatornim intervencijama.
