Kretanje dionica Plive

Ci Uprave za provedbu postupka dubinskog pregleda kompanije, Actavis naposljetku izazove s javnom ponudom. Dakle, Čović se intenzivno počeo pripremati za mogući pokušaj Actavisova neprijateljskog preuzimanja (hostile takeover).

U tome smislu postavlja se pitanje na koji se način uopće Pliva može obraniti od neprijateljskog preuzimanja. Nema sumnje da je prva linija obrane oformljena već davan. Riječ je o Nadzornom odboru kompanije, čija trentačna struktura ne odražava zastupljenost vlasničkog kapitala u Plivi. Naime, u sastavu Plivina NO-a nalaze se čak tri bankara (Franjo Luković, Zdenko Adrović i Ivan Vidaković), dva domaća znanstvenika (Branko Jeren i Slobodan Vukićević) te četiri stranaca (Massimo Armanini, Michael Unsworth, Ettore dell’Isola te Ronald M. Freeman). Dakle, Čović je proteklih godina, sasvim je očito, uspio u nakani da pridobi ‘prijateljske’ nadzornike. Zanimljivo je i da u NO-u Plive nema predstavnika velikih stranih institucionalnih investitora, dok su domaći prisutni indirektno preko predsjednika uprava banaka koje u Hrvatskoj upravljaju mirovinskim fondovima.

Danas se uz Čovića u Upravi Plive nalaze Ivan Mijatović i Miek Urwin, koji su na te funkcije došli prije tri, odnosno dvije godine. Unatoč ne baš sjajnim rezultatima, NO im je prije pola godine produljio mandat, a zbog takve odluke, koju većina nije očekivala, sada se izvode zaključci da će NO ponovno stati uz Čovićevu stajalište glede Actavisove ponude. Dodatni je razlog za takvo predviđanje stava Nadzornog odbora i činjenica da njegov sastav ne odražava pravu vlasničku strukturu Plive (ponekad se stječe dojam da je Uprava izabra- la Nadzorni odbor, a ne obratno), pa zato vjerojatno njegovi članovi dosad nisu pokazali nikakvu inicijativu ili donijeli odluku koja bi se kosila s Čovićevim planovima.

Drugu liniju obrane Pliva je formirala prije otprilike godinu dana. Ona se sastoji u kupovini vlastitih dionica na burzi. Prema prošlogodišnjem devetomjesečnom izvješću, Pliva se kao dioničar nije pojavljivala među 10 najvećih dioničara. Međutim, pogled na listu najvećih dioničara od 17. ožujka ove godine zorno pokazuje kako je Pliva postala četvrti dioničar kompanije s procijenjenim vlasničkim udjelom od 2,2 posto. Pretpostavlja se da ukupan broj Plivinih trezorskih dioni- ca trenutačno ne prelazi 3 posto od broja ukupno izdanih dioni- ca. Dakle, u pitanju je vjerojatno 400-tinjak tisuća dionica.

Međutim, informacije koje su se pojavile u medijima o tome da je Pliva posljednjih dana kupovala vlastite dionice vjerojatno nisu točne. Naime, Pliva je te dionice stekla još prošle godine. Pa čak i da ih je kupovala, po pro- sječnoj cijeni od 500-tinjak kuna, za njih bi ukupno utrošila do 200 milijuna kuna odnosno 30-ak milijuna dolara, a taj iznos zasigurno ne bi značajnije utjecao na Plivinu likvidnost s obzirom na to da je kompanija na kraju prošle godine raspolagala s 297 milijuna dolara gotovog novca i novčanih ekvivalenata te još 18,4 milijuna dolara imovine nami- jenjene prodaji.

Pliva je još prošle godine skupštinskom odlukom osigurala pravo da kupuje dionice u trezor do 10 posto temeljnoga kapitala kompanije. Dakle, čini se da Pliva na Zagrebačkoj burzi nije stjecala dionice. Istina, postoji mogućnost da je Pliva kupovala vlastite dionice u Londonu, zbog čega recentne promjene u njoj vlasničkoj strukturi nisu vidljive budući da se Plivini GDR-i pojavljuju pod zajedničkim skrbičkim računom Deutsche banka (trust company).

Međutim, da je situacija bila drugačija te da je neka od kapitalno mnogo snažnijih globalnih farmaceutskih kompanija pokušala neprijateljski preuzeti Plivu, Čović bi vjerojatno ubrzo ostao bez asa u rukavu. Jer, koliko je poznato, Uprava Plive nije razmišljala o nekim složenijim ofenzivnim taktikama zastrašivanja nepoželjnih preuzimača. Dijapazon takvih mjera znatno je širi od psiholoških, tzv. defanzivnih akcija, kakve je Pliva uglavnom dosad primjenjivala.