Najveći gubitnik dolaskom Lidla mogao bi biti Getro

Naš poznavatelj Lidlovih planova otkriva da će Lidl u iduće dvije godine nastojati osvojiti 10 posto hrvatskog tržišta. Konzum, lider među trgovačkim lancima, drži prema nedavnim istraživanjima GfK-a 21 posto tržišta, dok sami tvrde da imaju čak 30 posto. Kome će Lidl oteći tržišni udio vrlo je upitno, ali budući da je riječ o diskontnom trgovačkom lancu, za sada izgleda da najmanje razloga za strah ima slovenski Mercator, koji se jedini među trgovačkim lancima profilira kao centar za kupnju namijenjen kupcima ‘više cjenovne kategorije’. Mali trgovci nameću se kao Lidlova prirodna meta, ali upravo bi Konzum i Billa, ovisno o lokacijama na kojima će niknuti Lidlovi prodajni centri, mogli biti gubitnici. Kao najveći gubitnik najčešće se ipak spominje Getro. Iz Lidla, naravno, poručuju da tržišni udio nije pokazatelj prema kojem orijentiraju svoje poslovanje. Objašnjavaju da su im zadovoljstvo kupaca kvalitetom i cijenom robe te razinom pružene usluge kao i zadovoljstvo njihovih radnika Lidlom kao poslodavcem, koje rezultira lojalnošću i u konačnici se odražava u pokazateljima poslovanja, mnogo važniji.

Za Lider je o Lidlu neslužbeno govorio i jedan od Lidlovih bivših zaposlenika i na osnovu njegovog iskustva – menadžerski dio zaposlenih u Lidlu zaista se nema na što požaliti. Jedna od zanimljivosti jest da Lidlovi menadžeri, ovisno o položaju koji zauzimaju na hijerarhijskoj ljestvici, voze službene automobile isključivo marke Audi i to redom, ovisno o menadžerskom rangu – A3, A4 i A6. Uz automobile, članovi srednjeg menadžmenta, među kojima su najbrojniji regionalni voditelji prodaje, imaju mjesečnu plaću od 10, pa čak do 20 tisuća kuna neto, ovisno o rezultatima koje postignu. Prestižnim kompanijskim automobilom i visokom plaćom Lidl osigurava lojalnost svojeg menadžment tima i posljedično njihovu štutnu, a da bi se postalo članom tog tima nužno je znanje njemačkog jezika. Nužno je i ‘preživjeti’ obuku u Njemačkoj za buduće menadžere na novim tržištima, koja podrazumijeva šestomjesečni rad u jednoj od Lidlovih njemačkih trgovina.

• Odmah imate status regionalnog voditelja prodaje, ali radite šest mjeseci kao trgovac, među policama i na kasi, da biste naučili posao – svjedoči jedan od naših sugovornika koji je takvu obuku prošao. Lidl će poštovati sve zakonske odredbe, to čini na svim tržištima, a plaće koje će davati mislim da će visinom pozitivno iznenaditi ljude – kaže jedan od bivših zaposlenika te dodaje da uvijek postoji mogućnost povratka u Lidl, jer ta je tvrtka dobar poslodavac. Ipak, Lidl je, sudeći prema priči toga našeg sugovornika, ustrojen prilično autoritarno. – Tvrđava je ujedno tako da podređeni nikada ne smiju pitati za razloge donošenja odluka njihovih nadređenih. Prodaja se ne upliče u posao odjela nabave, odnosno te su dvije poslovne funkcije potpuno odvojene i voditelji prodaje u biti ništa ne znaju o nabavi robe – kaže naš drugi sugovornik.

Otkriva i to da je takozvana Crna knjiga o Lidlu koju je prije par godina objavio njemački sindikat Verdi, a koja je prepuna negativnih svjedočanstava radnika Lidla, dijelom izmišljotina. – Sindikat Verdi je u vrijeme pisanja tog uratka bio u velikim financijskim problemima i objavom Crne knjige o Lidlu mnogo su zaradili, a da bi bili atraktivniji na tržištu, mnogo su anonimnih pritužbi izmisli – kaže naš drugi sugovornik, dodajući da je Crna knjiga o Lidlu dala samo jedan pozitivan efekt – Lidl je u Njemačkoj počeo službenu komunikaciju s javnošću i pojačao ulaganja u marketing da bi otklonio negativne učinke Crne knjige.

Jedan od navoda iz Crne knjige, koju su domaći sindikati vrlo brzo preveli i koriste je u svojoj akciji prikupljanja novih članova i priče stvarnog ulaska Lidla na hrvatsko tržište, jest i taj da Lidl prakticira ugovore na određeno vrijeme. Budući da takvi ugovori, protiv kojih se domaći sindikati često vrlo glasno bune, nisu u koliziji s domaćim zakonodavstvom, a Lidl, kako svi tvrde, poštuje zakone, mogli bi isplativati kao glavni predmet spora Lidla i hrvatskih sindikata.

Jedno od objašnjenja o kašnjenju Lidlova ulaska na hrvatsko tržište bilo je i odgađanje pregovora Hrvatske i Europske unije. Iako na prvi pogled djeluje nelogično, to tumačenje Lidlova kašnjenja također ima logično objašnjenje. Lidl će, bez obzira na količinu originalnih stranih brandova ili originalnih domaćih koje ‘pusti’ u svoje trgovačke centre, nesumnjivo biti najveći uvoznik među trgovačkim lancima. Da bi uvoz bio isplativ, a niska cijena dugoročno održiva, Lidlu je potrebno jamstvo da će se hrvatsko tržište u svim pravilnicima i podzakonskim aktima vezanim uz proizvode u maloprodaji potpuno izjednačiti s tržištima ostalih zemalja Europske unije. To je kompaniji koja planira biti veliki uvoznik iznimno važno, da neke proizvode ne bi morala posebno proizvoditi za hrvatsko tržište zbog različitih pravilnika o sastavu proizvoda. Tek je manji dio pravilnika o različitim prehrambenim proizvodima i njihovom sastavu usklađen s propisima Europske unije, ali pregovori s Unijom, koji su prvo odgođeni, a zatim počeli u listopadu prošle godine, garancija su da će Hrvatska nastaviti usklađivati svoje regulative s onima zemalja Unije te da planovi njemačkoga diskontnog lanca koji posluje u 18 zemalja neće biti ugroženi.

Uz udruživanje hrvatskoga trgovačkog lobija potpomognutog domaćim proizvođačima, upravo bi pregovori s Europskom unijom mogli biti razlog kašnjenja Lidlova ulaska na hrvatsko tržište. Ono što ostaje kao problem hrvatskih proizvođača i postojećim trgovačkim lancima činjenica je da hrvatsko zakonodavstvo nije na zadovoljavajući način riješilo pitanje antidumpinskih mjera, pa strah domaćih proizvođača da će Lidl njihove proizvode dugoročno otjerati u bescjene možda i nije tako nerealan, budući da taj trgovački lanac, što nitko do sada nije ozbiljno demantirao, namjerava što uspješnije poslovati isključivo poštujući zakone.