Home / Tvrtke i tržišta / Nastavak pada u obuci i tekstilu

Nastavak pada u obuci i tekstilu

U tekstilnoj i industriji obuće riječ je o klasičnoj robi u čijoj proizvodnji konkuriraju azijske zemlje s nižom cijenom rada. U tim industrijama ostati će neki mali segmenti visoke mode i lohn poslova, sve ostalo će otići u Kinu.

Autori studije Sectoral outlook u izdanju bankarske grupacije Unicredit analizirali su uspješne i manje uspješne sektore u srednjoj i istočnoj Europi i pokušali su na temelju niza faktora predvidjeti budućnost pojedinog sektora. Većinu istraživanja za Hrvatsku obavio je odjel za makroekonomsko analize Zagrebačke banke, na čijem je čelu Žarko Miljenović.

‘U modernoj ekonomskoj teoriji svi se ustručavaju nominiranja pojedinih sektora kao potencijalnih zvijezda. Mi smo to napravili kao input našim bankarima, koji može poslužiti kao dodatna podloga kad ocjenjuju konkretni projekt. To je samo jedna dodatna informacija i nije nešto na temelju čega bi se trebala raditi neka državna strategija, jer mi vjerujemo da tržište najbolje locira i bira sektore, poduzeća i projekte. Među ekonomistima je usvojen konsenzus da je tzv. picking winers, odnosno odabir podjednika, loša praksa i samo vodi u stvaranje gubitaka i korisnika vertikalnih subvencija, koje ne odobrava više ni EU’, kaže Žarko Miljenović, glavni ekonomist Zagrebačke banke.

U perspektivne industrije u Hrvatskoj svrstane su proizvodnja papira i papirne ambalaže, proizvodnja nemetalnih proizvoda, prije svega stakla i staklene ambalaže, proizvodnja električne i optičke opreme (najviše je ocijeni pridonio Ericsson Nikola Tesla), građevinarstvo, hoteli i restorani, prijevoz i komunikacije te financijsko posredovanje. U svim tim sektorima autori studije očekuju dalji rast prihoda i poboljšanje poslovanja općenito. Samo su djeve industrije proglašene budućim gubitnicima: proizvodnja tekstila i proizvodnja obuće. U tim sektorima očekuje nastavak pada proizvodnje i zaposlenosti.

‘U tekstilnoj i industriji obuće riječ je o klasičnoj robi u čijoj proizvodnji konkuriraju azijske zemlje koje imaju nižu cijenu rada. Perspektive za te industrije su slabe: ostat će neki mali segmenti visoke mode i lohn poslova, sve ostalo će otići u Kinu’, kaže Žarko Miljenović. Zaključci analize utemeljeni su na podacima o radu pojedinih sektora. Tako su radno najproduktivnije financijske institucije (faktor 4,05), a slijede komunikacije (3,19) i naftna industrija (3,13).

Industrijska proizvodnja vodi po dodanoj vrijednosti (26,5 posto ukupne dodane vrijednosti gospodarstva) te po najvećem udjelu izravnih stranih investicija (33,2 posto). U 2004. godini (na koju se odnose svi podaci) stranim investitorima najprije su ipak bili energetika, komunikacije i nemetalni proizvodi. Najviše je malih i srednjih poduzeća bilo u sektoru maloprodajne i veleprodajne trgovine – 29.680. Taj je sektor imao i najviše zaposlenih, njih 182.827.

‘Kad bi Hrvatska sklopila međudržavni ugovor s vanjskim državnim zdravstvenim i mirovinskim fondovima, mi bismo takve usluge mogli pružati kod nas i svi prihodi bi ostali u Hrvatskoj umjesto da naši obrazovani kadrovi odlaze vani. Oni su vani već sada zainteresirani, jer mi imamo obrazovan radnu snagu koja zna skrbiti o starijima, bolesnima, mentalno retardiranoj dječici i svim ostalim kategorijama stanovništva o kojima se brine u institucijama. To bi bila onda vrlo perspektivna djelatnost’, dodala je Lekić.

Nemoguće je prognozirati hoće li predložene djelatnosti stvarno biti uspješne kako se to očekuje. U biznisu vrijedi pravilo da loše vođena tvrtka može propasti i u vrlo propulzivnom sektoru. No ako Liderova lista nešto pokazuje, to je značajan udio uslužnih djelatnosti, koje će očito biti glavni zamašnjak hrvatskoga ekonomskog razvoja u budućnosti.

‘Sigurno je da kod nas postoji mnogo neotkrivenih tržišnih niša. Zemlja smo u razvoju i posebno je mnogo neiskorištenih prilika u uslužnom sektoru. U urbanim sredinama nedostaje mnogo osobnih, socijalnih usluga. To je velika šansa za mala poduzeća, jer je to lokalno tržište na kojem ne konkuriraju velike multinacionalne kompanije. Peglanje košulja, šetanje pasa ili skrb o starijima, sve su to usluge koje su u bogatim društvima jako razvijene i taj sektor zaposljava mnogo ljudi, jer je riječ o radnointenzivnoj djelatnosti.

U proizvodnim sektorima ćemo se morati specijalizirati kao dobavljači velikih multinacionalnih kompanija i tako participirati u globalnoj konkurenciji. No na domaćem tržištu usluga, gdje nema velike konkurencije izvana, može se naći mnogo prostora za zaposljavanje i pokretanje biznisa. Budući da smo nerazvijeni, tu postoje još uvijek mnogo prostora za razvoj’, zaključuje Žarko Miljenović.

  • državni socijalni sustav već sada popušta pod pritiskom sve više umirovljenika

  • sve više usluga stanovnici Hrvatske će ubuduće morati financirati sami

  • perspektiva u pružanju raznih socijalnih usluga strancima

Drugi trend koji već sada pogada hrvatsku ekonomiju, ali i pruža šanse poduzetnicima, starenje je stanovništva. Državni socijalni sustav već sada popušta pod pritiskom sve više umirovljenika, pa se gotovo sa sigurnošću može predvidjeti da će sve više usluga stanovnici Hrvatske ubuduće morati financirati sami.

‘Socijalne djelatnosti će onog trena kad se otvorimo prema Europi biti vrlo profitabilna djelatnost. Sada to još nije slučaj, jer je naš standard općenito nizak. Na lokacijama guste naseljenosti i višeg standarda poput Zagreba i okolice to je postao dobar biznis, ali jedino dugoročno. Ako se netko odluči dugoročno baviti smještajem i skrbi o starijim i nemoćnim osobama, može s vremenom ostvarivati i zaradu a da kvaliteta usluga bude odgovarajuća’, kaže Dubravka Lekić, vlasnica dva centra za smještaj polupokretnih i nepokretnih osoba bez obzira na životnu dob te zdravstveno-turističkoga kompleksa Jezercica, koji je nakon obnove počeo raditi u siječnju ove godine.