Home / Tvrtke i tržišta / Piše: Marija Čekada

Piše: Marija Čekada

Od rujna prošle godine u Hrvatskoj se kao dokaz društveno odgovornog poslovanja kompanije može zatražiti certifikat SA 8000 koji izdaje Hrvatski ured norveške certifikacijske kuće Det Norske Veritas (DNV). Riječ je o vodećem međunarodnom standardu društveno odgovornog poslovanja koji se temelji na međunarodnim konvencijama o zaštiti ljudskih prava, pravima djeteta, zaštiti žena i konvencijama o zaštiti na radu te međunarodnom standardu za kvalitetu ISO 9000. Normu SA 8000 ustanovila je još 1997. godine američka neprofitna organizacija Social Accountability International (SAI) sa sjedištem u New Yorku, koja ujedno ovlašćuje certifikacijske kuće poput DNV-a da provjeravaju ispunjavanje tvrtke kriterije DOP-a prema normi SA 8000 te u slučaju da tvrtke zadovolje provjeru, izdaju certifikate.

Poznato je da se društveno odgovorne tvrtke brinu o svome ugledu. Poslodavci prepoznaju kao dobru imaju atraktivniju poziciju na tržištu i samim time njihova kao i vrijednost njihovih proizvoda veća je jer ih izrađuju zadovoljni zaposlenici, a oni su glavni faktor sigurnosti povećanja profita tvrtke. U situacijama kad sigurnost radnog mjesta prestaje biti glavni motivator zaposlenicima da rade bolje, poslodavci se natječu kako bi nekonvencionalnim načinima učinili radno okruženje prikladnim za postizanje najboljih rezultata. U tom je smislu i postavljen standard društveno odgovornog poslovanja SA 8000, koji je postao nezaobilazna ‘diploma’ za najbolje. Hrvatska realnost je daleko od toga. Iako mnoge tvrtke volje isticati da upravo one vode računa o etici poslovanja i zadovoljstvu svojih zaposlenika, tek su dvije kompanije uspjele prilagoditi poslovanje tim standardima.

SA 8000 do sada je izdan u 60 zemalja, a certificirano je 1.200 tvrtki s više od pola milijuna zaposlenih. Najpoznatije kompanije vlasnice toga ‘dokaza moralnosti’ su Nestlé, Dove, Avon, Honda, Telekom Italia i Nike. Neki od zahtjeva koje tvrtka mora zadovoljiti jesu, primjerice, osiguravanje zdravog i sigurnog radnog okružja, slobodno udruživanje radnika, plaćanje prekovremenog rada i osiguranje barem jednog slobodnog dana tjedno, zabra na mentalnog ili verbalnog uznemiravanja (mobinga).

U Hrvatskoj se osjećaju pozitivne promjene pa se već nekoliko tvrtki priprema za certifikaciju društvene odgovornosti, među kojima valja posebno istaknuti Hartmann i Čedevitu koji će postati prvi hrvatski poslodavci koji će moći reći da posluju prema društveno odgovornim standardima SA 8000 i da su odgovorni poslodavci. Možda ćemo jednog dana živjeti u Hrvatskoj u kojoj informacija da je neka firma postala certificirana za društvenu odgovornost više neće biti vijest. Dodaje kako je za izdavanje certifikata zainteresirano još desetak hrvatskih kompanija.

Prilikom njihove provjere nije dovoljno da tvrtka ima propisanu proceduru u skladu s normom SA 8000, već se za dobivanje certifikata traži primjena načela društveno odgovornog poslovanja u praksi. Princip provjere je takav, objašnjava Paliska, da se kvaliteta odnosa prema zaposlenicima ne provjerava u razgovoru s menadžmentom, nego sa zaposlenicima svih razina unutar tvrtke. Zainteresirane tvrtke za provjeru i certifikat trebat će izdvojiti minimalno 3 tisuće eura, s time da je rok trajanja certifikata SA 8000 tri godine od datuma izdavanja.

Etika poslovanja tiče se odnosnog prema zaposlenicima pa je potpuno nevažno ima li tvrtka 10 ili 10.000 ljudi. Iz iskustva na terenu znamo da se velike tvrtke više i bolje brinu za svoje zaposlene nego one manje. Nažalost, menadžeri u malim tvrtkama ne vide da je upravo briga o zaposlenicima najveća investicija u rast tvrtke i da su upravo zaposlenici najveći kapital koji posjeduju. Opravdanje leži i u tome što se male tvrtke bore za opstanak pa se nemaju vremena baviti zaposlenicima, a njima je ionako najveća briga hoće li im ovaj mjesec stići plaća ili ne. No, neodgovorni poslodavci imaju veći odljev kadrova, za koje onda moraju ulagati dodatna sredstva u njihovu regrutaciju, odabir i osposobljavanje. Sve to stoji novca i stresa koji se mogao prevenirati u ranijim fazama implementacijom sustava kao što je SA 8000.