Francusko radno zakonodavstvo jedno je od najrigidnijih u EU. Kruto postavljeno tržište rada odražava se na cijenu rada, koja je u uvjetima današnjega svjetskog poslovanja preskupa.
Nakon svibnja 1968. de Gaulle je morao raspuštiti Parlament i godinu dana poslije odstupiti s vlasti. Protesti studenata prisili su početkom 80-ih Jacquesa Chiraca da povuče prijedlog reforme sveučilišta, a početkom 90-ih Edouard Balladur, nakon masovnih demonstracija, napustio je planirane reforme radnih ugovora.
Ostao čvrst i ne želi povući svoj prijedlog zakona. Sindikati su uzvratili ovoga ponedjeljka pozivom na opći štrajk.
Nakon burnih nemira imigrantske mladeži prošle jeseni ovo je novi test za Villepinovu vladu u svega deset mjeseci koliko je na vlasti. Zapravo, predloženi novi ugovor o prvom zapošljavanju ujedno je posljedica tih nemira i pokušaj da se otvori barem neka šansa za posao upravo mladima od 26 godina, koji čine četvrtinu svih nezaposlenih u Francuskoj, zemlji koja od starih članica EU ima najveću stopu nezaposlenosti, čak 10 posto.
U Francuskoj su se sudarila dva problema – kaže Željko Ivančević, upravitelj Zaklade za promicanje gospodarskih interesa hrvatske lobističke tvrtke u Bruxellesu. – Jedan je problem europske radne regulative koji ima sve negativnije učinke na konkurentnost EU kompanija na svjetskom tržištu, posebno u odnosu na Ameriku i Kinu, a drugi je upravo francuski model radnih odnosa zbog kojega su Francuzi narod koji na poslu provodi najmanje radnih sati u Europi. Njihov radni tjedan traje 35 sati, što ne bi trebao biti prevelik problem da to nije regulirano zakonom. Naime, i druge zemlje otvaraju sličnu mogućnost, ali onda broj radnih sati reguliraju kolektivnim ugovorima ili dogovorom s poslodavcima, što je daleko fleksibilnije i može se lakše mijenjati. Može se reći da je francusko radno zakonodavstvo jedno od najrigidnijih u EU, da Francuzi imaju kruto postavljeno tržište rada i preveliku cijenu rada. S problemom konkurentnosti Europa se suočava već godinama, pokušala ga je rješavati na summitu u Lisabonu 2000. godine, ali ne baš uspješno.
