Davac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela sporna isplata radniku uručiti obračun iznosa koje je bio dužan isplati. U istom se članku kaže da obračuni tih isplata vrijede kao ovršne isprave. Kazne za takvo nepoštovanje iznose od 61.000 do 100.000 kuna. Dosad je takva potraživanja rješavao sud, a parnice su, potvrdila nam je voditeljica i koordinatorica Pravne službe u Savezu samostalnih sindikata Sunčica Benović, u pravilu znale trajati i do tri godine. Najdulje traju u Zagrebu, što je i razumljivo, u glavnom je gradu najveći broj takvih tužbi.
Ovršni zakon može unijeti red u isplatu plaća, i to mnogi smatraju najčišćim i najbržim načinom da radnik dođe do svog novca. Tek ako se poslodavac žali, a ne bi trebao jer je sam izdao obračun plaće, sporna se pitanja mogu riješiti na sudu.
Međutim, neki stručnjaci savjetuju javnim bilježnicima da ne zaprimaju ovršne prijedloge za plaću, jer smatraju da se obračun plaće i neplaćeni račun za neku uslugu ne mogu tretirati na isti način. Za njih je dvojba između računa i plaća u tome što se za račun unaprijed zna koliko će iznositi i pretpostavlja se da je usluga napravljena prema nekoj narudžbenici ili ugovoru, dok se plaća može umanjiti zbog raznoraznih administrativnih zabrana, primjerice kredita, alimentacije i sličnoga. Taj argument, slažu se javni bilježnici ali i neki odvjetnici, poput Ive Farčića, prilično je ‘tanak’ i na njega ne bi trebalo računati. Jer, radni odnos je ugovorni odnos, a radnik najbolje zna je li mu poslodavac točno obračunao plaću, odnosno može li se s tim obračunom poslužiti kao ovršnom ispravom. U suprotnome, jednako kao i u slučaju kada poslodavac ne da obračun, problem i tako mora riješiti na sudu.
