Međutim, u Hrvatskoj je proširen broj obveznika revizije, čime su povećani troškovi poslovanja i tvrtkama kojima revizija nije potrebna.
Za razliku od postojeće prakse u svijetu, reviziju u Hrvatskoj uglavnom ugovaraju poslodavci umjesto vlasnika kapitala (dioničara). Nerijetko revizori koji upozore na loše poslovanje odmah dobiju otkaz, a umjesto njih imenuju se revizori spremni za nekoliko stotina eura napisati pozitivno mišljenje. Dosad su se certifikati ovlaštenih revizora dijelili ‘šakom i kapom’, primjerice, revizorske ispite je Udruga hrvatskih revizora Benedikt Kotruljević organizirala u gostionicama (Gradskoj kavani u Zagrebu, restoranu Globus na Zagrebačkom velesajmu, Brodvinu u Slavonskom Brodu itd).
Da bi se vratilo povjerenje u revizore i njihova mišljenja, Revizorska komora bi morala započeti stručno vrednovati objavljena revizorska mišljenja, kao i nadzirati rad revizorskih tvrtki. Ali, već sada revizori koji nisu sudjelovali na osnivačkoj skupštini komore izjavljaju kako neće dopustiti da ih kontroliraju njihovi konkurenti, primjerice, da revizor iz Ernst&Younga nadzire rad KPMG-a.
Kontrolirati bi, međutim, trebalo i Ministarstvo financija. Konkretno, na uvid javnosti trebali bi dati programe ispita za ovlaštenje revizore koje su priložile dvije revizorske udruge: Hrvatska udruga revizora i Udruga hrvatskih revizora Benedikt Kotruljević. Već uvidom u te programe (na temelju kojih je Ministarstvo financija odobrilo polaganje revizorskih ispita) otkrilo bi se da su se u Hrvatskoj uz doista truda revizorski ispiti polagali na Ekonomskom fakultetu, ili mnogo lakše u nekoj od gostionica.
