su nešto ranije nego u 50-ak kilometara udaljenom Varaždinu. Doduše, početne pozicije se razlikuju jer je oporavak u Muri započeo dobijanjem bespovratne državne pomoći od 10 milijuna eura 2003. godine čime se, prema riječima Boruta Meha, Mura ‘vratila među žive’ i, čini se, dobro iskoristila poklonjena sredstva. Varteksu je na vrhuncu krize potkraj 2004., država također pomogla, ali nešto manje velikodušno u obliku jamstva od 100 milijuna kuna za reprogramiranje postojećih dugova i dovršetak restrukturiranja. Program restrukturiranja podupro je tada i HBOR zajmom od 90 milijuna kuna.
Iako se bez državne pomoći, zbog koje se nalazi pod povećalom javnosti, Mura ne bi izvukla, Meh ističe da se polovina te pomoći odmah vratila u državni proračun na ime neplaćenih potraživanja, a ostatak je otišao na saniranje gubitaka od 10 milijuna eura nastalih nakon stečaja Murine njemačke tvrtke Westmur zbog čega je, uz jeftinu konkurenciju s Istoka, i došlo do bezizlazne situacije u tvrtki čije je spašavanje tadašnja vlada Antona Ropa ocijenila strateškim potezom prije svega zbog brojnih zaposlenih. Značajan dio sredstava išao je, i dalje ide, na otpremnine jer je otpuštanje viška zaposlenika neminovno.
Prošlogodišnjim devetomjesečnim rezultatima Uprava Mure, za razliku od Varteksove, nije pretjerano zadovoljna jer je ostvaren gubitak od 607 milijuna tolar (18,5 milijuna kuna). Meh, međutim navodi da u ovaj rezultat nije uvrštena 1/4 državne pomoći od 2,5 milijuna eura za tu godinu, što bi, gledano računovodstveno, gubitak dovelo na minimum. Također, u prošloj je godini došlo do statusne promjene unutar kompanije, odnosno izdvajanja tvrtke kćeri Mura EHM u zasebni profitni centar zbog čega je teško uspoređivati rezultate 2005. i prethodnih godina.