No iako smo u poslu samo nas dvije, pripovijeda dizajnerica Maja i dodaje da kratki rokovi mogu biti ograničavajući faktor za kreativnost, ali pomoć je ako klijent ima povjerenje u tim kojemu je povjerio zadatak. Iako smo same svoje šefice, ubrzano smo shvatile da je zabluđa bilo uvjerenje o tome kako možemo na godišnji kad nam se prohtije. Cilj nam je održati kvalitetu rada, što je jedino moguće ako svakom klijentu posvetimo vrijeme koje zaslužuje, govori Željka.
Kao što navode dizajnerice, osnovna im je prednost da se u poslu međusobno dobro nadopunjuju. Maja je školovana dizajnerica, s diplomom sa zagrebačkog Studija dizajna i sa samostalnim projektima u Sloveniji i Hrvatskoj, dok je Željka, s londonskom licencijom profesionalnog fotografa, tri godine sama izučavala dizajn, a da joj struka i leži potvrdila je radom kod Davora Brukete i Nikole Žinica. Sve polazi od ideje. Lijepo sjednemo za stol i razvijemo priču. Priču svaka prenese na svoje računalo, a poslije se one ‘spajaju’ u konačno idejno rješenje, priča Željka Županić.
Tako je otprilike nastao i njihov gala projekt za državu. Riječ je o bombonijeru President’s Sweets koju su dizajnirale u suradnji s kompanijom Kraš. Zlatna kutija krije šest Kraševih najpoznatijih čokoladica koje predsjednik Mesić poklanja inozemnim državnicima. Kraš nam je dao neke smjernice o tome kako želi da izgleda pakiranje. Uz decentan i ekskluzivni dizajn osmisliše smo i ime za bombonijeru, objašnjava Maja.
Ko:Ke su osmisliše koncept prema kojemu dizajn President’s Sweetsa pripovijeda priču o šest hrvatskih regija fotografijama Iva Pervana koje se nalaze u samom pakiranju. Uz spomenuti projekt poseban nam je izazov osmisliiti vizualni identitet festivala. Festivale poput Zagreb film festivala dobile smo u nasljede od Brukete i Žinica, spominje dizajnerica Županić.
Takvim projektima treba posvetiti nešto više vremena. Kao što objašnjava tandem, sama organizacija festivala dugo traje, a i više subjekata daje zeleno svjetlo dizajnu, primjerice, organizatori i sponzori. Ko:Ke se slažu kako je svaki projekt individualan te da im je lakše raditi kad im klijent da jasne smjernice o tome što očekuje od dizajna. Najgore je kad klijent nešto naruči i očekuje rezultate u kratkom roku. Dizajn nije poigravanje u photo shopu! naglašava Maja Bagić.
Hrvatski dizajn sredine i druge polovine prošlog stoljeća okitile su brojne lovorike, a za uspjeh dizajnera bila su zaslužna i sredstva kojima je država poticala napredak te struke. Danas se situacija značajno izmijenila. Iako dizajn predstavlja alat za stvaranje branda kompanije, pa time posredno i djeluje na jačanje domaćeg proizvoda, državne institucije su slučaj prepustile privatnom sektoru. Inozemna poduzeća dolaskom na hrvatsko tržište motiviraju domaće tvrtke da se kvalitetno prezentiraju. Tako, primjerice, grafički dizajn u oglašavanju kompanije može igrati presudnu ulogu. Osim toga i mediji su se u posljednje vrijeme počeli intenzivnije baviti promidžbom dizajna, što nama otvara brojne mogućnosti, ali predstavlja i veliku odgovornost, smatra dvojac.
