Glasnija, iako zajedničke strategije i suradnje u biti nema. HUP zanima klasterizaciju u područjima metalne, drvne i papirne, tekstilno kožarske, elektro, kemijske i prehrambene industrije. Prema podacima Ministarstva i HGK o postojećim i budućim klasterima, njih uz ova zanimaju i turizam, grafička industrija, građevinarstvo itd.
Koliko je do geografske zastupljenosti, prema sadašnjem stanju klasterima i kvaziklasterima najbogatije su Varaždinska, Međimurska i Primorsko-goranska županija.
Ministarstvo gospodarstva prepoznalo je važnost klastera, odnosno različitih oblika udruživanja još 2003. godine, no ta se aktivnost sveća samo na davanje poticaja. U dobroj vjeri, smatraju mnogi, ali pitanje je na koji se način ta sredstva u konačnici koriste. U Ministarstvu, doduše, ističu da su lani krenuli i u edukaciju voditelja klastera, što se nastavlja i u ovoj godini.
HGK ne daje poticaje, ali se, posebice županijska komora Varaždin i Rijeka, angažiraju na davanju inicijativa, edukaciji poduzetnika te kroz stručnu i infrastrukturnu pomoć kao, primjerice, u slučaju klastera Hrvatska cipela.
U HUP-u nude najkonkretniji odgovor – žele biti operativni menadžer u procesu klasterizacije hrvatskog gospodarstva.
- Smatramo da se tim procesom netko mora baviti na operativnoj razini. Priča s klasterom nije gotova u trenutku kad je osnovan, nego se njime netko mora baviti cijelo vrijeme i voditi ga u procesu izgradnje – ističe Kovačević, dodajući da ključ uspjeha klastera leži upravo u provedbi izgradnje te da HUP ima iskustva u upravljanju različitim interesima.
Ističe da je HUP ponudio opciju u kojoj bi oni bili operativni menadžer s punom odgovornošću za uspjeh projekta, a Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva lider projekta klasterizacije, što znači da bi Ministarstvo donijelo strategije, zakonodavni okvir i adekvatne financijske programe kroz koje bi novac dobivali klasteri koji to uistinu jesu. Međutim, kaže Kovačević, nikakav odgovor nisu dobili, pa od pravog saveza još nema ništa.
