Iznuđen mogao bi biti loš

Ocijenite događaje u Siemensu od vašeg dolaska na poziciju predsjednika Uprave nakon Mirka Barisića? – Revidirali smo strategiju kompanije tako da se još više usmjerimo na rast. U 2002. godini kompanija je počela stagnirati pa je strateški najvažnije bilo potaknuti rast. Identificirali smo nejasnoće, odnosno segmente u kojima smo nedovoljno zastupljeni u usporedbi sa Siemensom u drugim zemljama. Izuzetno li iz pokazatelja efekt koji je rezultat prodaje odjela mobilnih uređaja, kompanija je postigla rast od oko 60 posto u posljednje dvije godine što smatram dobrim početkom.

Jeste zadovoljni prošlogodišnjim rezultatima? – Nikad nisam zadovoljan jer u trenutku kada postanete zadovoljni postignutim morate promijeniti poziciju.

Slijedeći cilj? – Najvažnije je zadržati tempo. Zaposlili smo gotovo 500 ljudi u posljednje dvije godine. Kada radimo benchmark uspoređujemo se sa Siemensovim najboljim kompanijama u drugim regijama. Nastojimo ući u klub najboljih.

Kako biste pojedinačno ocijenili segmente poslovanja? – U Siemensu prevladava telekomunikacijsko poslovanje i ono u ukupnim prihodima tvrtke sudjeluje s više od 50 posto. Uspkos svim promjenama na tržištu uspjeli smo povećati volumen ovog segmenta. Zadržali smo poziciju kad je riječ o infrastrukturi i T-mobile, konkuriramo Ericssonu, ali smo i glavni partner drugim mrežama. U fiksnoj mreži na-

Suradujete li s Vladam? – Suradujemo u IT području. Konačno smo ostvarili jedan od prvih ugovora s Vladam na polju sustava za kontrolu granica sa schengenskom regulativom. Konkurencija je bila jaka, ali smo udovoljili standardima Europske komisije.

Kako stvari stojte u sektoru energetike i industrije? – Povijesni dio priče dolazi iz akvizicije s ATM-om, a zahvaljujući iskustvu i dugogodišnjem poslovanju danas držimo vodeću poziciju u Hrvatskoj. U Sloveniji i Bosni i Hercegovini imamo tržišni udjel od 80 posto, a proširili smo i teritorij, pa smo sada zaduženi i za Srbiju. Zaposlenici u Hrvatskoj rade i na internacionalnim projektima u Njemačkoj. Fokusirani smo na rad s Inom kao njihov servisni partner. Sudjelovanjem na projektu gradnje vodopriliašta Ravne Njive u Splitu uspješno smo ušli i u biznis vodovoda i odvodnje i započeli realizaciju projekta gradnje sustava nadzora i upravljanja u vodoopskrbnom području Grada Varaždina.

Iziskuju li takvi projekti dodatno obrazovanje zaposlenih? – Interno, unutar kuće, posvetili smo se dodatnom obučavanju našeg kadra za vođenje projekata. Trenutačno obučavamo 100 inženjera od juniorskih do seniorskih projekt menadžera, što je definitivno potrebno ako želite ući u složenije projekte.

Najveći rast ostvaren je u razvoju softvera? – Dokazali smo da smo kadri konkurirati zemljama poput Rumunjske i Kine. Razvoj softvera trenutačno je najjači u području komunikacija, ali ne zaostaje ni u drugim područjima.

Što očekujete u području zdravstva? – Što se tiče medicine vratili smo se na dobru poziciju i pokrivamo između 40 i 50 posto tržišta. Konkurenti su nam GE, Philips i, što je izuzetno u cijeloj Europi, tvrtka distributer japanskih uređaja. Nadamo se da će uskoro početi privatizacija zdravstvenog sektora. U tom segmentu veselimo se jačanju privatnog poduzetništva, naročito kad je riječ o bolnicama. Siemens je jedna od malobrojnih kompanija koja u tom području pruža brojne usluge. Imamo tim doktora, profesora, operativaca i administracije i spremni smo na nove projekte u tom području.

Što je s Končarom? – Siemens ima 51 posto u Končar energetskim transformatorima. Kompanija je imala rekordnu godinu i ostvareno je oko 80 milijuna eura, a poslovi su uglavnom izvozno orijentirani. Postali su ako ne najbolja onda za sigurno jedna od najboljih takvih kompanija unutar Siemensa na što smo ponosni.

Kakvi su odnosi između Siemensa i Končara? – Nekoliko puta smo Končaru ponudili da pokušamo ponoviti uspješnu priču s transformatorima. To nije naišlo na pozitivan odgovor Končara ni nakon dvije godine razgovora.

Je li u planu privatizacija Končara? – To nije naša opcija.

A neke druga kompanije u Hrvatskoj? – Sjajan je primjer austrijska kompanija Va Tech za industrijska rješenja te prijenos i distribuciju energije koju je Siemens AG prošle godine preuzeo i integrirao u svoj portfelj. Tako je i uspješna hrvatska podružnica Va Tech postala dio velike Siemensove obitelji, a primjer njihova uspješnog poslovanja su rješenja za Prodajni centar Bauhaus, Zagreb tower, Hypo Alpe Adria Center, Eurotower i KIKA Centar.

Smatrajte da se Siemens podcjenjuje u cijeloj priči? – Smatramo da pružamo vrijednost hrvatskoj ekonomiji, izvršavamo obveze prema državi, postajemo vrijedan dio društva kroz usluge koje pružamo, a unatoč tome neki još smatraju da nismo hrvatska kompanija. Što uostalom znači biti hrvatska kompanija? Dokazali smo da već 9 godina ovdje uspješno poslujemo i danas smo konstanta hrvatskog gospodarstva. Ono s čime javnost nije upoznata jest da je Siemens tržište samo po sebi i da, primjerice kompanije poput Dure Đakovića proizvode robu u vrijednosti 5 milijuna eura za potrebe Siemensova sektora Prometne tehnike i infrastrukture u Njemačkoj.

Koliko planovi Siemensa ovise o ulasku Hrvatske u EU? – Ulazak Hrvatske u EU označava otvaranje fondova. Postoje različiti pristupni fondovi iz kojih se mogu dobiti sredstva koja će pomoći kad je riječ o financiranju primjerice infrastrukture. Imamo pozitivan impuls jer smo vidjeli što se dogodilo u Slovačkoj i našoj sestinskoj kompaniji tamo. Iskustva su pozitivna.

Kakvu promjenu očekujete u odnosu s Vladam? – Proces donošenja odluka bit će manje pod utjecajem politike, a više će ovisiti o ekonomskim kriterijima. Poslove će dobivati bolji. Spremni smo na to jer dosad smo najviše ra-

Kakva je trenutačno situacija s malim dioničarima? – Imali smo tri parnice na sudu. Prva sudsko odluka donesena je u korist Siemensa, ali nažalost za to je trebalo dvije godine. Nadamo se da će se stvari ubrzo riješiti.

Postoji li novi moment u priči? – Pripremamo se za izlazak na burzu. Smatramo potpuno neargumentiranom tvrdnjom da je takvu poslovnu odluku donijelo samo 1,5 posto vlasnika kompanije, odnosno 70 ljudi s jednom dionicom.

Je li velika razlika u cijeni koju su naveli profesor Ekonomskog fakulteta Drago Jakovčević te Zgombić i partneri? – Ne znam kako su došli do iznosa od 1.634 kune po dionicu. Zna se koji je proces procijene i vrijednosti, znamo to kada procijenjujemo kompanije u slučaju akvizicija i spajanja. Zanimljivo je da se Zakon koji se primjenjuje neće moći održati u Europi.

Hoće li to utjecati na odluke drugih kompanija o dolasku u Hrvatsku? – Nekoliko velikih tvrtki već prati kako će ova priča završiti. Postoje promatrači, čak i strane kompanije, koji prate kako su zaštićene njihove investicije.

Koliko su vaše odluke u Siemensu Hrvatska operativne, a u kojoj su mjeri strateške? – Zajedno s matičnom kompanijom dogovaramo se o ciljevima i strategijama, a nakon toga slobodno posluju. Postoje naravno okviri koje daje matična kompanija i treba ih se pridržavati. Mislim da imam autonomnost kao i svaki drugi direktor u takvim kompanijama.

Koliko još planirate ostati u Hrvatskoj? – Ostat ću dok mi dopuste i dok mi to bude bilo zanimljivo. Ostat ću sve dok mi ovaj posao bude predstavljao izazov jer mi se Hrvatska sviđa. Lokacija je savršena, ljudi su odlični. U usporedbi sa zemljama u kojima sam živio, ovo je uistinu dobro mjesto za život.