Poslodavcima obveznicima poreza na dohodak izdaci za obrazovanje priznaju se kao izdaci poslovanja koji umanjju poreznu osnovicu, a zatim i u godišnjoj poreznoj prijavi, kao dodatna porezna olakšica.
Ako se školovanje i usavršavanje obavlja izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, radniku se mogu neoporezivo nadoknaditi i: troškovi prijevoza do mjesta u kojem se školuje i povratka do kuće, i to do visine cijene javnog prijevoza, bilo kojim javnim prijevozom; troškovi smještaja do visine stvarnih izdataka koji se dokumentiraju računom ili drugom vjerojatnom ispravom; dnevnice, ali samo ako je riječ o seminarnima i savjetovanjima (ne i za redovno školovanje i doškolovanje).
Stalno učenje, doškolovanje i kontinuirano usavršavanje radnika obilježja su razvijene ekonomije. Tržišne prilagodbe nisu zamislive bez stjecanja novih znanja, ne samo školskih i studentskih naraštaja nego i onih koji su već ušli u sferu rada. Propisi radnog prava i porezni propisi u Hrvatskoj uvažavaju tu činjenicu i potiču poslodavce da ulažu u obrazovanje svojih radnika. Programi kontinuiranog učenja olakšavaju radnicima promjenu zaposlenja, potiču funkcioniranje tržišta rada, uvođenje novih tehnoloških postupaka, unapređuju organizaciju rada i pridono-se restrukturiranju gospodarstva.
