Riskiraju i kad svi drugi odustanu

Da je pretvorio u europski AOL (America Online – Time Warner). Od megalomanskih akvizicija, kao što je Canal+, najveći europski pay-TV kanal preko akvizicija softverskih kompanija i velikih partnerstava s mobilnim operaterima, Messier je smatrao da svoju viziju može sprovesti bez velikih konzultacija s operativnim menadžmentom i nadzornim odborom. Dokaz njegove grandomanije bilo je preseljenje sjedišta na prestižnu i vrlo skupocjenu adresu u blizini pariškog Slavoluka pobjede – grandioznog objekta čiji je ulazni dio Messier pretvorio u internet kafe, gdje prosječno 5.000 ljudi na dan uz kavicu surfa na 70 kompjutera.

Grandiozne akvizicije u Europi premašile su samo one prekomorske, kad je kupljen Universal Studios i par američkih kablovskih kanala. Messierova narcisoidnost sve ga je više udaljavala od njegove poslovne realnosti. Vivendi je bio Messier, nezastavljivi kralj multinacionalnog biznisa. Međutim, u isto vrijeme Vivendijeve dug narastao je do gotovo 35 milijardi eura, rasle su i optužbe za kreativno knjigovodstvo, što je na kraju urodilo nepovjerljivim bankama i tržišta. Novi izvršni direktor Jean-Rene Fourtou bio je prisiljen prodati neke od akvizicija kako bi namirio potraživanja, ali i stvoriti povjerenje kako u operativnoj tako i nadzornoj strukturi jedne od vodećih francuskih kompanija.

Vizionari po prirodi i izuzetno dobri stratezi, koji imaju sposobnost vidjeti ‘the big picture’, lideri narcisi nisu analitičari niti znaju velike probleme sažeti u manje, operativnije zadatke. Isto tako ne volje pretjerane financijske projekcije i analize. Ali imaju sposobnost stvoriti budućnost zato što se usude riskirati i ući u područja u koja se drugi tipovi lidera (primjerice opservativni i erotični) nikada ne bi usudili. Usuđuju se povezivati ideje na inovativne načine koji drugima nikada ne bi pali na pamet i sprovesti ih u djelo.

Njihova je velika prednost to što mogu angažirati mnogo sljedbenika, jer vizija sama po sebi nije dovoljna, potrebni su i ljudi koji će je sprovesti u djelo. Angažirati druge ljude da ih slijede nešto je što je urođeno tim liderima. Kao vješti govornici, ti ljudi svojim inspirativnim nastupom mogu pokrenuti planine, a tome pomaže izuzetan osobni magnetizam te sposobnost stvaranja entuzijazma među publikom. Međutim, kao što karizmatični lideri galvaniziraju publiku, tako su oni i više nego što je očito ovisni o toj istoj publici kako bi dobili potporu i obožavanje. Ako to izostane, narcisoidni lideri postaju nesigurni i depresivni.

Sposobnost galvaniziranja publike i pozitivne reakcije na njihove ideje dvosjekli su mač za lidere narcise. Razlog tome je što se sve više zatvaraju u sebe, vjerujući samo svojim idejama. Bilo kakva kritika pogada ih kao nož u ne tako debelu kožu kao što se misli da bi je osoba s takvim nabusitim karakterom trebala imati. Za kritike su prave kraljevne na zrnu graška, jer duboko u sebi oni su vrlo nesigurne osobe. Da bi se zaštitili od povreda, postaju emocionalno nedokučivi, što ih s jedne strane štiti od drugih ljudi, ali isto tako ih štiti od sagledavanja problema koje imaju s drugim ljudima zbog svojega karaktera. Kritiku doživljavaju uvijek kao napad na sebe i znaju biti strašno neugodni kad se to dogodi. Steve Jobs primjerice, javno ponižava svoje zaposlenike koji mu se usuđuju suprotstaviti. Iako će uvijek govoriti da su za timski rad, oni zapravo žele skupinu ‘da-ljudi’, onih koji razmišljaju jednako ili gotovo jednako kao oni.

Narcis lideri nemaju razvijeno suosjećanje. To su ljudi koji gotovo uvijek padaju na ocjenama vještina vezanih uz emocionalnu inteligenciju. No, nedostatak emocija ne znači da ne znaju komunicirati i nadahnuti ljude oko sebe svojom strašću i dobrom procjenom onoga što ljudi žele čuti. Zbog nedostatka empatije, odlični su za provođenje radikalnih promjena koje utječu na egzistenciju ljudi poput otpuštanja, zatvaranja, akvizicije i prodaje tvorni-