Deset preporuka za život u raju skrivenih nameta

Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji najmanje 80 različitih vrsta naknada, doprinos, pristojbi? Ti skriveni nameti, uz već postojeći porezni, predstavljaju tzv. dodatni neporezni teret koji izravno umanjuje dohotke i dobiti i stanovnika i poduzetnika. Riječ je o tzv. prihodima prema posebnim propisima koji postaju sve značajnija stavka u prihodima proračuna lokalnih jedinica, ali i države.

Prihodi prema posebnim propisima na razini cijele države povećani su s 3,8 milijardi kuna u 2002. na 5,2 milijardi kuna u 2005. te nakon poreza na dohodak predstavljaju najznačajnije prihode proračuna općih države (odnosno ukupno agregiranih proračuna svih razina vlasti u Hrvatskoj). Čak nadilaze prihode od poreza na dobit. Stoga treba nešto više reći o njihovoj prirodi te posebice o njihovim fiskalnim posljedicama kako na stanovnike, tako i poduzetnike.

Dakle, skrivene namete naplaćuju državne upravne službe, lokalne jedinice, javna poduzeća te komore i udruženja obrtnika. Najviše pristojbi naplaćuju administrativna tijela središnje države, dok uvjerljivo najveće prihode od skrivenih nameta (oko 4 milijarde kuna) ubiru lokalne jedinice (općine, gradovi i županije).

Unutar države valja razlikovati naknade državnih administrativnih tijela te naknade javnih poduzeća. Naknade i pristojbe uvode i lokalne jedinice, vlastitim odlukama. Naravno, vrste tih naknada razlikuju se od jedinice do jedinice, ali se obično vežu uz jedan potencijalni izdašni prihod koji lokalne jedinice razrežu i autonomno uvode.

U Hrvatskoj se značajno iznos neporeznih prihoda dijeli između države i lokalnih jedinica. Opravdano se postavljaju pitanja zašto se umjesto rasprava o podjelama poreza ne utvrđuje drukčija pravila utvrđivanja visine neporeznih prihoda te način njihove podjele između države i lokalnih jedinica. Napomenimo, izvorište tih prihoda lako je povezati uz postojeće teritorijalne jedinice, što nije slučaj s porezima, kod kojih svako utvrđivanje podjele poreza završava u tehničkih pitanjima – gdje je zapravo ostvaren dohodak ili dobit, što komplikira proceduru naplate i raspodjele. To, međutim, nije slučaj s prihodima prema posebnim propisima.

Neke od tih pristojbi već su vam poznate, a za neke vjerojatno niste ni čuli. Tako svi znaju da postoje komunalne naknade i doprinosi, a činjenica da uz to bez pogovora često plaćamo brojne administrativno-upravne i sudske pristojbe, čini se, manje je značajna informacija. Ti su prihodi ujedno vlastiti prihodi institucija koje ih naplaćuju pa ponekad i nisu transparentno prikazani u proračunima države i lokalnih jedinica.

Činjenica je da većina stanovnika i poduzetnika uglavnom raspolaze s dovoljno informacijama o porezima. Čak nije teško navesti glavne poreze i njihove osnovne elemente (obveznike, poreznu osnovicu te poreznu stopu), kao i način na koji se dijele između države i lokalnih jedinica. Upravo zbog te jednostavnosti, rasprave o porezima i poreznim stopama obično su burne, s više ili manje argumentima u prilog promjena poreznih stopa. To pokazuju i nedavne rasprave o progresivnosti poreza, uvođenja flat taxe, u kojima samo rijetki argumentirano iznose izračune te utvrđuju distribuciju dohodaka i poreza prema skupinama stanovnika.

Nažalost, čak se i rasprave u vezi s decentralizacijom vezuju uz probleme raspodjele glavnih poreza. Lokalne jedinice traže od države (čitaj Vlade) da im u cijelosti prepusti pojedine poreze (npr. porez na dohodak). Takvi su zahtjevi rezultat nepoznavanja uloge i značenja zajedničkih poreza (poreza na dohodak i dobit) kao glavnih instrumenata fiskalne politike u procesu fiskalne decentralizacije. Lokalne bi jedinice trebale zahtijevati da Vlada i Ministarstvo financija obave bolju raspodjelu neporeznih prihoda te njihovu transparentniju regulaciju i naplatu, a one, umjesto toga, bez dovoljno snažnih razloga traže podjelu ili dodjelu glavnih poreza države.

Osim poreza, postoji niz skrivenih nameta kojima ne znamo ni broj, ali ni način na koji se obraćaju. Ti nameti nisu u središtu političke niti pozornosti javnosti kojima su zanimljive rasprave i sporenja u vezi s visinom poreza i poreznih stopa. U središtu zanimanja javnosti nije cijena i kvaliteta javnih usluga niti možda pitanje treba li uvesti jedan porez na imovinu umjesto 50 do 60 naknada i skrivenih pristojbi koje imaju sva obilježja imovinskih poreza. To zahtijeva otvaranje bolnih pitanja utvrđivanja vlasništva i upravljanja imovinom kao i uređivanje katastara, dobro gospodarenje nacionalnim bogatstvom (od šuma, zemljišta do voda), te pitanja posebice u vezi sa statusom, financijskim položajem kao i kvalitetom komunalnih javnih usluga koje uglavnom pružaju (komunalna) poduzeća u vlasništvu lokalnih jedinica. Naravno, ta se pitanja odmah nadovezuju na poslovanje komunalnih ali i javnih poduzeća, poput Hrvatskih voda i šuma, pa čak i županijskih uprava za ceste.