Veza između automobila i vina duga je gotovo stoljeće i pol. Prije automobila najveći dio vina u cijelom svijetu prodavao lokalnim gostioničarima, a samo su najbogatiji imali priliku piti vino iz nekoga dalekoga kraja. Pitanje je i što su u stvari pili, odnosno koliko se vino izmučilo i degradiralo na putu do stola. Danas nam vino stiže brzo, ali veza s automobilom sve je tanja. Nakon uvodenja restriktivnog zakona o sigurnosti prometa, vino i automobile, koji su cijelo stoljeće živjeli u slozi, sada veže samo izbor: kušaj ili vozi.
Ferrariji parkirani ispred podruma Pommard u Burgundiji našnje prometne ere, na pragu novog početka bilo je i europsko vinarstvo.
Dolinu rijeke Rhône i Languedoc već je zahvatila filoksera, bolest izazvana trsnom uši koja napada korijen vinove loze, a u stari je svijet slučajno parobrodom dozevana iz Sjeverne Amerike.
Kako su ceste proslavile Château Pétrus. Dvije godine potom poharan je i Bordeaux, a tijekom petnaestak godina koje su slijedile u Francuskoj je uništeno oko 75 posto vinograda. Ništa bolje nije bilo ni u ostalim dijelovima Europe. A kad se oko 1890. godine u Francuskoj počela razvijati automobiljska industrija, u pravi su rod došli novi vinograd, zasađeni europskim sortama cijepljenim na američkim podlogama koje su bile otporne na uvezenu pošast.
Dvadeseto stoljeće Bordeaux je dočekao s dvije vrhunske berbe. Château Margaux pamti 1899. godinu, a Château Lafite 1900. Slavu je dotad skupljala samo lijeva obala Gironde i njenih pritoka Garonne i Dordogne. Bordoška desna obala tek je 20. stoljeće dočekala otvorena svijetu i to baš zahvaljujući automobilima. Budući da je Peugeot imao već više od deset.
Gotovo sve europske vinograde posade-ne prije automobila uništila je filoksera. Vina nastala kasnije stižu u dobrom stanju baš zahvaljujući izumu automobila.
Moselska vina i Maybach. I dok je povijesna poveznica Rolls Roycea i najboljih šampanjaca bila opravdana s obzirom na kvalitetu oba proizvoda, Peugeot i Renault se ipak ne mogu uspoređivati s Margauxom, Lafiteom ili Pétrusom. Pet vina prve bordoške kategorije i većina druge zaslužuju usporedbu barem s Bentleyjem ili Maybachom. S potonjem se njemačkom cestovnom ladom mogu usporediti njemačka predikatna vina. Maybach je, naime, osnovan 1921. godine, koja se pamti po prvoj izbornoj berbi prosušenih bobica u slavnoj pokrajini Mosel. I mnoge izborne berbe bobica iz te godine i danas su u izvanrednom stanju.
A naše izborne berbe prosušenih bobica ili ledene berbe u usporedbi s automobilima neće proći poput moselskih, ali nemaju se čega ni sramiti. Kutjevački predikati zasigurno su Mercedesi E klase ili bolji BMW-i. Poneko mirno kontinentalno vino upast će u tu klasu, kojoj možemo pribrojiti i Audijsku šesticu, a većina odgovara Volkswagenovu Golfu: bit će izvrsno ako nikad u životu neće trebati voziti automobil lošiji od njega. Slično je i s vinima iz Istre, ali njihova će postojanost kvalitete, koju treba zahvaliti ponajprije školovanosti podruma, podsjetiti na nepokvarljivu Toyotu. Nisam, međutim, siguran da će se u Istri pronaći i neki Lexus, koji je Toyotin superbrand.