Koje izdatke izbjegavati, a koji se priznaju

Upis u registar obveznika PDV-a povoljna je odluka za obrtnike koji namjeravaju koristiti pretporez s ulaznih računa za nabavljeni materijal i opremu.

Osnivanje obrta radi samozapošljavanja ili obavljanja dopunske djelatnosti uz radni odnos, prema važećim propisima nije komplicirano, a ne iziskuje ni velike troškove. Zakon o obrtu propisuje opće i posebne uvjete što ih mora ispunjavati fizička osoba koja obavlja obrt. Opći uvjeti su posebna zdravstvena osposobljenost, ali samo ako je to propisano posebnim zakonom (npr. za osobe koje rade s namirnicama i dr.) i ako osobi nije izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti. Posebni uvjet je stručna osposobljenost ili položen majstorski ispit, odnosno odgovarajuće više ili visoko obrazovanje, a traži se samo za obrte propisane posebnim Pravilnikom o vezanim i povlaštenim obrtima. Obrtnik koji ne udovoljava uvjetu stručne osposobljenosti za određeni obrt može taj uvjet ispuniti zapošljavanjem radnika odnosno poslovođe koji ima traženu stručnu spremu.

Obrtnicu izdaje županijski ured za poslove gospodarstva, odnosno Ured Grada Zagreba u roku od nekoliko dana. Osoba koja je dobila obrtnicu ne mora odmah početi obavljati registriranu djelatnost. Važno je samo da o toj činjenici obavijesti nadležni ured Porezne uprave, a kad se steknu okolnosti da isti ured obavijesti o datumu početka obavljanja djelatnosti. Obrtnička djelatnost može se obavljati i kao sezonski obrt. U tom se slučaju u obrtnicu upisuje razdoblje u kojem se sezonski obrt posluje.

Danom izdavanja obrtnice obrtnik stječe status obveznog osiguranika u mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Ako je izabrao od djelatnosti obrta plaćati porez na dohodak, tada će doprinose za socijalna osiguranja plaćati u mjesečnim iznosima prema rješenju koje će mu izdati Porezna uprava. Ako umjesto poreza na dohodak izabere plaćanje poreza na dobit, obvezan je svakog mjeseca sam za sebe izračunati obvezu za doprinose, i to najmanje na osnovicu u visini propisane poduzetničke plaće.

Obrtnici koji djelatnost obrta obavljaju uz radni odnos zasnovan kod nekog poslodavca (pravne osobe ili neke druge fizičke osobe) nemaju obvezu plaćanja doprinosa u mjesečnim iznosima, nego tek nakon godišnje prijave poreza na dohodak. Njima će Porezna uprava tek nakon predaje godišnje prijave poreza na dohodak rješenjem razrezati i obvezu za doprinose za prethodnu godinu. Ako se obrt obavlja uz radni odnos, a obrtnik je obveznik poreza na dobit, tada nema obvezu kao obrtnik plaćati doprinose za socijalna osiguranja.

Ovisno o prirodi poslova koje će obavljati, fizička osoba koja namjerava otvoriti obrt često mora prethodno obaviti niz pripremnih radnji koje iziskuju neke troškove. Takve su pripremne radnje nabava nužnih sirovina, materijala i trgovačke robe, možda troškovi specijalističkog obrazovanja potrebnog za obavljanje djelatnosti i sl. Svi izdaci koji se odnose na pripremu za početak obavljanja djelatnosti priznaju se u izdatke poslovanja, pod uvjetom da osoba raspolaže vjerodostojnim ispravama o učinjenim izdacima. Iznimka je nabava dugotrajne imovine, koja se ne smatra izdatkom u razdoblju u kojem je kupljena, nego kroz obračun amortizacije umanjuje osnovicu poreza u duljem razdoblju.

Obrtnik može na temelju zapisnika unijeti u obrt bilo koju imovinu koju je ranije stekao, a koja će mu služiti za obavljanje djelatnosti. Tako npr. može unijeti automobil, nekretninu, strojeve i alate i drugo što mu je potrebno za ostvarivanje prihoda u obrtu. Obrtnik sam procjenjuje vrijednost imovine koju unosi iz privatne u gospodarsku sferu i nije obvezan zatražiti mišljenje ovlaštenog vještaka ili procjenitelja. Dakako, kad se riječ o dugotrajnoj imovini od koje će u razdoblju poslovanja obračunavati amortizaciju i time umanjivati poreznu osnovicu, važna imati na umu da vrijednost imovine procijeni realno i razumno.

U vezi s unošenjem ranije stečene imovine u djelatnost obrta, obrtnici se najčešće dvoume u vezi s isplativošću unošenja nekretnina i osobnih automobila. Unošenjem nekretnine u djelatnost obrtnik stječe mogućnost da obračunavanjem amortizacije prema stopi od najviše 10 posto godišnje umanji osnovicu poreza na dohodak (ili poreza na dobit). Osim toga, ako mu je u interesu u izdatke poslovanja evidentirati troškove u vezi s korištenjem nekretnine, investicijskim i tekućim održavanjem, ti izdaci priznaju se jedino ako je riječ o nekretnini koja je odlukom unesena u djelatnost.

Porezni propisi ne dopuštaju da se kao izdaci poslovanja obrta iskazuju troškovi nastali u vezi s korištenjem nekretnina koje nisu u imovini obrta. Samo za obrtničke djelatnosti koje se obavljaju u stanu dopušteno je u izdatke poslovanja evidentirati dio troškova, ali samo onih koji nastaju zbog obavljanja djelatnosti, a ne i troškova koji bi nastali u tom stambenom prostoru da se u nje mu ne obavlja obrtnička djelatnost.

Izvjesno je, dakle, da se unošenjem nekretnine u obrtničku djelatnost pruža mogućnost umanjivanja osnovice poreza na dohodak, što je porezno privlačno. No, problemi mogu nastati kasnije, u slučaju kad se ta nekretnina želi ponovno izuzeti iz djelatnosti i u slučaju zatvaranja obrta. Tada porezni propisi obvezuje da se na dan donošenja odluke o izuzimanju nekretnine, odnosno na dan likvidacije obrta u izdatke poslovanja evidentira neotpisana knjigovodstvena vrijednost nekretnine, a u prihode uspoređiva tržišna cijena te nekretnine. Ovisno o drugim prihodima i izdacima ostvarenim u poreznom razdoblju, to može rezultirati značajnom obvezom za porez na dohodak.

Nema općeg pravila koje bi poslužilo kao orijentir za odlučivanje u takvim situacijama. Grubo se može reći da je unošenje nekretnine uvijek isplativo kada se djelatnost namjerava obavljati u duljem vremenskom razdoblju.

Unošenjem ranije stečenoga osobnog automobila ili drugog sredstva za osobni prijevoz u popis dugotrajne imovine obrta, obrtnik stječe mogućnost uvećanja poslovnih izdataka za 70 posto svih troškova u vezi s korištenjem automobila ili drugog sredstva za osobni prijevoz. Ostatka u visini od 30 posto nastalih troškova nije porezno priznato i ne umanjuje poreznu osnovicu, osim troškova osiguranja vozila i godišnjeg poreza na cestovna motorna vozila, koji se priznaju kao porezno dopustivi izdaci u ukupnom iznosu. No, s druge strane, obrtnik koji ne unese automobil u djelatnost, može sebi isplaćivati naknadu za korištenje privatnog automobila u službene svrhe u visini 2 kn po svakom kilometru prijeđenom za potrebe obavljanja djelatnosti, što također može biti porezno privlačno. Odluka o jednom ili drugom postupku ovisi o prirodi djelatnosti koja se obavlja, o opsegu korištenja automobila, vrijednosti i prosječnoj potrošnji automobila.

Kriterij od 85.000 kn je vrijednost isporuka na godišnjoj razini, a za osobe koje posluju kraće od godinu dana taj se kriterij izračunava razmjerno. Tako je, primjerice, obrtnik koji posluje samo šest mjeseci i u tom razdoblju ostvari promet veći od 42.500 kn obvezan od 1. siječnja sljedeće godine postati obveznik PDV-a, jer se za njega vrijednost obavljenih isporuka izračunava razmjerno razdoblju poslovanja. Opeć je pravilo da je obrtnicima koji će obavljati isporuke dobara i usluga drugim poreznim obveznicima isplativ ulazak u sustav PDV-a, čak i kad nemaju zakonsku obvezu. Ulazak u sustav PDV-a isplati se i obrtnicima koji namjeravaju nabavljati dugotrajnu imovinu, jer im pravo na pretporez pojeftinjuje nabave za gotovo petinu vrijednosti te imovine. Onim pak obrtnicima koji će obavljati promet manje vrijednosti i isporučivati uglavnom krajnjim potrošačima, a ne kupuju dugotrajnu imovinu, vjerojatno nije u interesu dobrovoljni upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.