Kontroverzni najveći dioničar Actavisa

Najbogatiji je čovjek Islanda, 38 mu je godina i raspolaže s gotovo dvije milijarde dolara. Prvi veći novac zaradio je u Rusiji, odakle i sumnje u njegovu povezanost s ruskom mafijom.

D o prije nekoliko dana Björgolfur Thor Björgólfsson bio je posve nepoznat hrvatskoj javnosti, pa i danas kad svi već dobro znaju za islandski Actavis i njegovu namjeru da preuzme Plivu, o čovjeku na njegovu čelu zna se malo toga. A riječ je o nesumnjivo zanimljivoj ličnosti na međunarodnoj poslovoj sceni, prema mnogima vrlo kontroverznoj osobi. Predsjednika Odbora direktora tvrtke Actavis, i njezina većinskog dioničara s 36 posto dionica, islandskog biznismena i poduzetnika mnogi strani mediji sumnjiče da je čovjek blizak ruskoj mafiji, a neki idu i dalje tvrdeći da joj služi kao fasada u legalnim poslovima. Te tvrdnje dosad ničime nisu potvrđene, a Björgólfsson je unatoč svemu prvi islandski milijarder na Forbesovoj ljestvici iz 2005. i drži 350. poziciju najbogatijih ljudi na svijetu. Prvi islandski milijarder, ‘težak’ gotovo dvije milijarde dolara, ima udjele u četiri od deset najjačih tvrtki.

Poduzetništvo je Thoru u krvi. Njegov pradjed, Thor Jensen, otišao je iz Danske 1878. godine, kad mu je bilo 15 godina, pokrenuo je šest različitih poslova, preživio dva bankrota i završio kao jedan od najvećih zemljoposjednika na Islandu. Jedan mu je sin postao premijer, drugi veleposlanik u SAD-u. Jedan mu je zet vodio najveću islandsku brodarsku kompaniju, a drugi, Thorov djed, Shell Island. Thorov otac Sigur- dur bio je uspješan poduzetnik prije kolapsa Hafskipa.

Suočen s teškom konkurencijom, Hafskip je zapao u veliki dug. Tvrtka je možda mogla nestati u tišini da nije bila povezana s islandskim ministrom financija, bivšim predsjednikom kompanije i, tada, aktivnim dioničarem. Nesolventnost tvrtke postala je bojište za suparničke političare, koji su zahtijevali istragu. Agonija je trajala šest godina. Thorov otac proglasašen je naposljetku krivim prema pet točaka optužnice koje su se odnosile na manje propuste u vođenju knjiga i osuđen je na 12 mjeseci uvjetnog zatvora.

Thor se školovao u Americi, gdje je diplomirao financije 1991. godine. Nakon povratka na Island, počeo je otplaćivati studentske zajmove radeći kod svog oca, koji se, nakon skandala s Hafskipom, uspio zaposliti kao nadglednik jedinice Pharmacoa za proizvodnju piva i bezalkoholnih pića. Osnovna djelatnost Pharmacoa bila je proizvodnja lijekova. No, Thor je ubrzo shvatio da takvim tempom nikad neće steći bogatstvo niti vratiti ugled obiteljskom prezimenu. Prilika mu se ukazala kad je Pharmacao prodao svoja prava na brandove pića i zadužio njegova oca da proda tvrtku imovinu i strojeve.

U kontaktu s Haukurom Ingimarssonom, Islandaninom koji je poslovao u Rusiji, i njegovim partnerom, koji su preuzeli opremu i počeli proizvodnju u Rusiji. Tamo se otputio i Thor zajedno s prijateljem Magnusom Thorsteinssonom, računajući da će se tamo zadržati tek privremeno. Ostao je mnogo dulje.

Stalne devalvacije rublja, nestanci struje, nedostatak šećera i nekvalitetna opskrba vodom taj su izlet u Rusiju pretvorili u veliku moru i novi sudski proces. Najgora od svega bila je gada svada koja je izbila unutar kompanije. Izgovorivši se da je dio opreme za punjenje boca stigao prekasno i da nije radila kako treba, Ingimarsson i njegov partner pokušali su ugovoriti s Pharmacom nižu prodajnu cijenu. To im nije uspjelo.

Optužili su Thorova oca, koji je zastupao interes Pharacoa, da je pokušao dogovoriti posao sa strane kako bi stekao udjel u kompaniji i poslije da je krivotvorio dioničarske ugovore kojima bi cijela kompanija prešla u ruke njegova sina i njega. Thor i otac zanijekali su optužbe tvrdeći da su legalno kupili kompaniju od Ingimarssona, da su preuzeli njegove dugove i otplatili ih. Sudska bitka trajala je tri godine razvlačeći se po ruskim i islandskim sudovima. Naposljetku je islamski sudac, 1999. godine, dobio da je kupnja nevažeća jer Ingimarsson nije uopće imao ovlasti prodati kompaniju. Nikakva odšteta stoga nije ni određena. Ali do tada, Thor i njegovi suradnici već su krenuli dalje. Drugi pothvat u Rusiji bio je mno-

Mjesec dana nakon preuzimanja Landesbankija, izveo je spajanje Pharmacoa s rivalom Deltom. Nova kompanija dobila je ime – Actavis Holding, dala je neodoljivu ponudu za kupnju 45 posto udjela u National Bank of Iceland, Landsbanki.

Najstarija i druga najjača banka na Islandu nekad je bila narodna banka i trećina građana još je preko nje obavljala svoje financijsko poslovanje. Egalitarni Island još je bio sumnjičav prema Thoru, ali zaradivanje hrpe love vani pokazalo se posve u redu. Nadalje, mnogi u zemlji smatrali su da je Thorov otac nepravedno osuđen u Hafskip skandalu, pa je njegovo iskupljuvanje pratilo prizvuk poetske pravde. Ipak, njihova ponuda izazvala je rivala Bunadarbanku. Slijedilo je natezanje političara oko toga tko će dobiti veći komad i sve se počelo silno razvlačiti. Privatizacija u Bugarskoj sigurno je lakša, mislio je Thor. Na kraju je Šamson ipak dobio 45 posto udjela u Landsbankiju za 140 milijuna dolara, iako nisu bili najbolji ponuđači. No, Thor nije bio ni prično na vrhuncu karijere.

Već mjesec dana nakon posla s Landesbankijem, izveo je spajanje Pharmacoa sa svojim najvećim rivalom, Deltom. Nova kompanija dobila je tada ime – Actavis. S prodajom od gotovo 600 milijuna dolara godišnje tvrtka je postala druga najveća na Islandskoj burzi, a Thorov udjel od 36 posto dionica vrijedio je gotovo 700 milijuna dolara.

U rujnu 2003. godina Thor i njegovi partneri počeli su kupovati dionice Eimskipa, najstarije islamske brodarske kompanije, u vrijednosti od 35 milijuna dolara za 9 posto udjela. No, uz to, i Landsbanki je kupio 19 posto za 71 milijun dolara. Unutar šest mjeseci kompanija je restrukturirana kao financijski holding pod imenom Burdaras, koji je Eimskip ponudio na prodaju. Na te financijske transakcije negativno su reagirali pojedinci na Islandu koji su tvrdili da Landsbankijev udjel u cijelom poslu predstavlja sukob interesa. Ipak, teško je poreći utjecaj Thora i još nekih poduzetnika na islamsko društvo.

• Prije su svi htjeli biti rock zvijezde zbog Björk, a sad svi žele biti poduzetnici – kaže Andri Sveinsson, nekoć pjevač, a sada financijski direktor u Samsonu. U tom novom soju mladih tajkuna valja spomenuti i Jona Asgeira Johannessona, vlasnika 45 posto svih islamskih trgovina na malo i s udjelom u 12 britanskih maloprodaja, braću Agusta i Lydura Gudmundsson, suosnivača i upravitelja Bakkvora, opskrbljuvaca smrznutim proizvodima za britanske lance, Hannesa Smarasona, predsjednika Icelandaira, koji je kupio 10 posto britanskog EasyJeta.

Thora ne zanima stvaranje neprijatelja, pogotovo u zemlji koju sada nadrasta. Otjepio je udjel svog oca u Actavisu i smanjio udjel u Samsonu, s 52 na 43 posto. Pokušava uvrstiti Actavis na Londonsku burzu i po maže Landsbankiju i Burdurasu u pronalazištu prekomorskih poslova. Provodi mnogo vremena u Londonu ili putujući, posjeduje velike udjele i u telekom kompanijama u Češkoj i Bugarskoj, bavi se i nekim mecen skim poslovima. Primjerice, pomaže izvođenje islamske produkcije Romea i Julije u Londonu. Zaručen je sa svojom 15 godina dugom ljubavi, s kojom ima jedno dijete.

Brzi uspon Thora Björgolfssonova otvorio je, međutim, mnoga pitanja. Europski mediji mnogo su spekulirali o tome kako se obogatio. Sumnje je otvoreno izrazio britanski novinar Ian Griffiths u Guardianu, časopis Euromoney bavio se njegovim vezama u Rusiji, a njemački Die Welt naveo je neimenovanog njemačkog biznismena koji je rekao da je Thor Björgolfsson ‘lakej ruske mafije’. Nagradivani novinar Ian Griffiths pita se odakle Björgolfssonov novac za tako velike akvizicije kakva je ponuda za kupnju Marks&Spencera.

Nadalje, priču o velikom usponu trojice Islandana u postkomunističkoj Rusiji iz ničega u zvijezde nalazi prilično neuvjerljivom. Dok su njihovi konkurenti u pivskom poslu koji je vodila mafija bili ubijani ili su im tvornice nestajale u misterioznim požarima, Islandani su se neokrznuti iz svega izvukli i k tome otišli s hrpom novca prodavši svoju pivovaru Bravo Heinekenu za impresivnih 330 milijuna dolara. Nakon povratku na Island u vrlo kontroverznim uvjetima kupili su 45 posto udjela u Landsbankiju.

Griffiths nadalje tvrdi da je priljev kapitala na Island iz prekomorskih centara, Luksemburga i Kanarskih otoka, gdje Landsbanki ima podružnice, bio prilično velik tijekom 2002. i 2003. godine. Islandski predatori kupili su 2003. britanskih kompanija u vrijednosti 894 milijuna funti, što je bio golem porast u odnosu na 26 milijuna u godini prije. Istodobno, Landsbanki i ostali partneri na Islandu upleteni su u nekoliko preuzimanja i akvizicija koje su indeks Islamske burze, ICEX-15, ‘digli’ gotovo 300 posto.

Bjorgolfur Gudmunsson, Thorov vjerni partner i predsjednik Odbora Landsbankija, osuđen je, pak, na 12 mjeseci zatvora, tj. na 2 godine uvjetno kada je brodarska kompanija pod njegovom upravom bankrotirala kasnih 80-ih. On, njegov sin, Thor i Magnus Thorsteinsson imaju direktni i indirektni nadzor nad brojnim najvećim kompanijama na Islandu.

Njihov portfelj odnosi se na telekomunikacije, farmaceutiku i financijske usluge. Nekako u isto vrijeme islamske kompanije iskoraćile su prema van, primjećuje nadalje Griffiths. Baugur, primjerice, kupuje niz maloprodaja u UK: Big Food Group, Oasis, Karen Millen, Goldsmith’s i Hamley’s. O svemu se, međutim, može samo nagadati, jasnih dokaza nema. Mnogi bi rekli, gdje ima dima ima i vatre, a u priči o mladom milijarderu ima dima.

Svakako je neobično da je praktički svaki veći posao kojim se bavio on i njegovi partneri doveden u pitanje ili su postojale osnovane sumnje u njegovu zakonitost. Europski tisak posebno je pak sumnjičav prema Thorovu boravku u Rusiji, odakle i potječu njegove prve veće svete novca, a zna se kako se provodila privatizacija u postkomunističkim državama, a u Rusiji posebice.

Opravdano ili ne, ali Britanci, i ne samo oni, pitaju se kako Island, čiji ekonomski output gotovo odgovara onome Marks&Spencera, ima tvrtke koje šakom i kapom kupuju po inozemstvu, k tome još u Britaniji, gdje se kompanija plićeg džepa teško može upustiti u akvizicije kakve su si priuštile spomenute islamske kompanije?