Nakon kadrovskoga, nastavlja se vlasničko zlostavljanje Ine

Kompromisna vlasnička rješenja neće dati rezultate. Inu treba većinski prepustiti Mađarima, ili, ako se dosad nisu iskazali, od njih otkupiti 25 posto dionica i pronaći drugoga većinskog vlasnika. Ako treba i putem burze.

Sanaderova želja da privatizacijom Ine politički zadovolji što veći dio domaće javnosti završit će daljnjim urušavanjem kompanije.

Na ideju o obnovi rafinerija MOL-ovci su još 2003. poručili da ‘strategije nisu riječi uklesane u kamen’.

Suprotnome, želja vlasti da privatizacijom Ine politički zadovolji što veći dio domaće javnosti završit će daljnjim urušavanjem kompanije. Ina je posljednjih dvadesetak godina zlostavljanja, najprije financijski, jer su se cijene derivata često koristile kao instrument socijalne politike. Od početka 90-ih uslijedilo je i kadrovsko zlostavljanje. Direktori su smjenjivani gotovo svake godine. Kad se napokon Tomislav Dragičević čvrsto smjestio u fotelu, počelo je vlasničko zlostavljanje.

Mađarima je prepusteno 25 posto vlasništva i gotovo 100 posto prava veta na sve poslovne i razvojne odluke (upućeni tvrde da je konačni ugovor bio naknadno dopisivan rukom i potom parafiran). Već pri preuzimanju predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi relativizirao je preuzetu obvezu da će Mađari raditi na ranije usvojenoj strategiji rafinera Ine. U prvom intervjuju jasno je rekao: ‘Strategije nisu riječi uklesane u kamen’.

Posljedica je bilo višegodišnje kočenje obnove rafinerija.

Nastupio je trenutak istine. Realna kazna za sva dosadašnja lutanja bila bi da se ono što je od Ine ostalo do kraja proda Mađarima, pa neka oni naprave ono što, prema svemu sudeći, žele – zadržati Inine brendove i polako se riješiti rafinerija i svih ‘zafrkacija’ u vezi s istraživanjem naftne i plina.

Alternativa je rizični pokušaj da neko novo, agresivno i sposobno rukovodstvo, uz zadržavanje državnog vlasništva ili uz davanje Ine u ruke institucionalnim investitorima, pokuša u kratkom roku probuditi još postojeće ali demotivirane kadrovsko potencijale unutar tvrtke i vratiti slavu nekad moćnoj kompaniji s jasnom strategijom.

Sada izgledna, raspršena vlasnička struktura Ine dovest će do dugotrajnih sukoba vlasničkih skupina različitih interesa. Zaposlenici će htjeti zadržati radna mjesta, kupci s burze – visoke dividende, a MOL-ovci će kočiti sve osim razvoja prodažne mreže. Vrlo će vjerojatno doći do pat-pozicije, a posljedica će biti daljnje nasilje nad organizmom koji to nije zaslužio.