Porsche Cayenne, koji stoji 80.000 dolara, i Volkswagen Touareg, svega 36.000 dolara, praktički su isto vozilo. Ali tko vozi Porsche osjeća se drukčijim, posebnim.
Vrtka Riedel proizvodi čaše za vino. Ne obične čaše, nego čaše u kojima vino dobiva onaj pravi okus, neponovljiv aromu. Georg Riedel i njegovi zaposlenici najdublje su uvjereni da za svaki napitak postoji savršen, drukčiji, oblik čaše, da aroma i okus vina ovise o obliku čaše. I ne samo oni. U to su uvjereni mnogi ljubitelji dobre kapljice koji sebe smatraju vrhunskim poznavateljima i koji su legendu o Riedelovim čašama prenijeli dalje. Učinak tih čaša na dobro vino izuzetan je, piše jedan od njih, Robert Parker mladi, proglašen za kralja među ocjenjivačima vina. Ta i još pokoja slična izjava dostajale su da milijuni vinopijača svijeta povjeruju kako je boca vina od 200 eura, ali i ona od 5 eura, kadra dramatično promijeniti okus ako se posluži u Riedelovim čašama. I više nema nikakve sumnje, vinski stručnjaci više nimalo ne dvoje o utjecaju oblika čaše na okus vina i spremni su vam satima objašnjavati zašto je tome tako. Bez iznimke reći će vam da je skupa čaša jamstvo superiornog doživljaja vina.
A prava ispitivanja, ona provedena naslijepo, pokazat će gorku istinu – nema ni najmanje razlike između čaša i njihova utjecaja na okus vina! U čemu je stvar, pita se Seth Godin, autor uspješnice Plava krava, jedan od marketinških gurua, kao što se to danas voli reći, u svojoj novoj knjizi Svi marketinški stručnjaci su lažljivci.
Odgovor je jednostavan. Vino u Riedlovoj čaši stvarno je bolje, bez obzira na ispitivanja, naprosto zato što ljudi vjeruju da je boljeg okusa. Riedel svake godine proda čaša u vrijednosti od nekoliko milijuna dolara imućnim ljubiteljima vina koji zahvaljujući njima nalaze veći užitak u vinu. Oni u to vjeruju, pa je tome onda i tako. Odnosno, marketing je vino učinio boljim.
Jer, tvrdi Seth Godin, sve je u dobroj priči, priča je jedini način na koji širimo neku zamisao, način na koji shvaćamo svijet. I nišu marketinški stručnjaci izmisliši pripovijedanje, oni su ga samo usavršili. A oni na koje pripovijedaju nam svoju pripovijest računaju, mi smo sami. Zapravo, nisu lažljivci marketinški stručnjaci, lažljivci smo svi mi. Priče koje pripovijedamo sami sebi, o proizvodima, prijateljima, kolegama, šefovima, klijentima, supružnicima…, laži su kojima sebi olakšavamo život, koje nam pomažu da funkcionišemo, iako negdje duboko znamo da sve to nije istina.