BiH i SiCG lani oštetili Hrvatsku za 20 milijuna

Šteta, na koju nije odgovoreno protumjerama, proizašla je iz odluke BiH o povećanju carina za poljoprivredno-prehrambene proizvode te većih trošarina od strane Srbije za uvoz iz Hrvatske.

Tekst primljen od Pakta za stabilnost navodi odredbe CEFTA-e, ali i svoja stajališta o tome kako provesti daljnju liberalizaciju. Pakt o stabilnosti, naime, htio bi da postoji jedinstvena lista proizvoda za sve zemlje na koje se carina ne bi primijenila. Prema stajalištu hrvatske strane, ali sigurno i većine drugih, to bi bilo nemoguće provesti, jer se ne može nekome nametnuti da za pojedini proizvod nema carine ako to ne želi. Na jedinstvenu listu uvršteni su i proizvodi kojima se niti ne trguje na ovom području poput, primjerice majmuna. Početkom pregovora oko formiranja CEFTA-e sigurno je da će zemlje zahtijevati listu postupne ili potpune liberalizacije za pojedine proizvode sa svakom zemljom posebno.

Svi sporovi unutar bilateralnih ugovora o jedinstvenoj trgovini moraju se riješiti prije nastajanja CEFTA-e, odnosno jedinstveni sporazum mora polaziti od potpisanih bilateralnih ugovora. To znači da će BiH i Srbija morati ukinuti jednostrano uvedene mjere većih carina, odnosno trošarina za uvoz iz Hrvatske.

I koordinator Pakta stabilnosti Erhard Busek šalje istu poruku. No iako postoji volja i obećanje da će se problem riješiti, domaći se proizvođači pitaju zašto to nije učinjeno ranije, jer njihovi su gubici kao uzrok nepoštovanja ugovora u prošloj godini iznosili čak 20 milijuna dolara, kaže pomoćnik ministra poljoprivrede Miroslav Božić.

Srbija je deset puta veće trošarine na proizvode iz naše zemlje uvela početkom prošle godine, a u ožujku prošle godine Vijeće ministara BiH donijelo je Uredbu o 40 posto većim carinama na uvezene poljoprivredno-prehrambene proizvode iz Hrvatske, odnosno privremeno je obustavila primjenu nulte stope, koja se je u trgovini s BiH primjenjivala od početka 2004. godine. Na hrvatski izvoz poljoprivredno-prehrabrenih proizvoda u BiH otpada 15 posto, a prošle godine njegova je vrijednost bila oko 280 milijuna dolara. Ponovnim uvođenjem carina na hrvatske proizvode, mlijeko, mliječne proizvode te meso i mesne preradevine, domaći su proizvođači, izvoznici tih proizvoda u BiH, prošle godine bili oštećeni za 9 milijuna dolara.

Jednostranu mjeru prema Hrvatskoj uvela je prošle godine i Srbija nametom 10 puta većih trošarina za hrvatske proizvode, u prvome redu za duhan i voćne sokove. Šteta za hrvatske proizvođače tih proizvoda bila je u prošloj godini 11 milijuna dolara. A gubici hrvatskih proizvođača na temelju tih mjera dviju zemalja nastavljaju se i ove godine.

Bez obzira na te namete, hrvatski proizvođači su neosjetno povećali cijene svojih proizvoda na tim tržištima, pa se obujam proda nije promijenio. Naime, potražnja za hrvatskim proizvodima na tim je tržištima, ali i u ostalim zemljama bivše Jugoslavije, iznimna, no to nije razlog da se kršte potpisani ugovori. Primjerice, hrvatski je duhan u Srbiji još uvijek traženiji, čak i bez obzira na kupnju stranih licenci od tamošnjih proizvođača. Prema dostupnim podacima otkup duhana u Srbiji pao je 40 posto.

Postoje nade da će početkom pregovora o svome članstvu u WTO-u, pa potom i EU, dokazati da mogu poštivati potpisano. Nije, međutim, tajna da je BiH mjeru prema Hrvatskoj uveo zbog nekonkurentnosti svoje proizvodnje, no taj razlog nije mogao na vesti. U stvari, BiH nikada nije naveo štetu koja mu je prouzročena, jer je nije niti bilo. Da jest, teoretski se moglo i razmotriti prihvaćanje tih nameta, jer ugovori o slobodnoj trgovini nude mogućnost zaštite ako u njihovoj primjeni ima šteta za pojedinu zemlju.

Hrvatskoj to nisu jedini nameti u nekoj zemlji. Primjerice, s Makedonijom je bilo i češćih ‘nesporazuma’. Tako Makedonija naplaćuje 100 eura depozita za svaku tarifnu oznaku. No najavila je njegovo uklanjanje u srpnju.

Inače, Hrvatska i Makedonija su još 1997. dogovorile potpunu liberalizaciju trgovine do 2001. godine. No već 2000. Makedonci su iskazali želju za odgodom primjene takvog dogovora, na što je hrvatska strana i pristala, vjerojatno zbog tadašnjih složenih političkih pitanja u toj zemlji. Nedavno, prije svoga ulaska u CEFTA-u, željeli su ponovnu odgodu, koja ovog puta nije prihvaćena. Tim više što ove godine Makedonija ima potpuno slobodnu trgovinu sa Srbijom. Godine 2004. pak nisu utvrdili kvote na uvoz iz Hrvatske, primjerice za pšenicu, uz objašnjenje da u prvoj polovici godine nije bilo uvoza pšenice iz Hrvatske, pa prema tome nema niti potrebe utvrđivati kvote. Iako je poznato da se pšenica može izvesti tek u drugoj polovici godine.

Nepoštovanje Ugovora o slobodnoj trgovini ne odnosi se samo na našu zemlju. Bilo je primjera da su neke od zemalja CEFTA-e, sadašnjih članica EU, imale takve nesporazume, no oni su riješeni na razini stručnih skupina, odnosno bez arbitraže. Takav ishod se očekuje i u slučaju BiH i Hrvatske, a neizravno je najavljen prošle godine kad je BiH strana odustala od jačeg nameta carina, a Hrvatska od protumjera. Sporovi su poznati i među većim trgovačkim silama, primjerice EU i SAD-a, oko poznatog ‘rata banana’. No u tim zemljama se ‘nameti’, prije nego što se uvedu, najave nekoliko mjeseci prije. U našem slučaju BiH je izmijene donio a da nas o tome nije prethodno obavijestio.

Prije uspostave jedinstvene zone slobodne trgovine potrebno je da sve zemlje imaju međusobno potpisane ugovore o slobodnoj trgovini, odnosno svaka zemlja po osam ugovora. Hrvatska još nije potpisala ugovor jedino s Kosovom. Albanija je jedina zemlja koja ima potpisane ugovore sa svim zemljama, sadašnjim i budućim članicama CEFTA-e. Ulaskom u CEFTA-u dogovorila bi se daljnja liberalizacija trgovine s pojedinom zemljom u određenom vremenskom razdoblju. Hrvatskoj je želja potpuna liberalizacija u poljoprivredno-prehrambenoj proizvodnji. Jer, ističe Božić, niti ranije unutar Jugoslavije nismo imali carinske zapreke, a trgovina je bila uspješna, pa nas prema tome niti sada ne bi nulta stopa trebala plašiti.