Email iz … Rima

Talijani zarađuju 30 posto manje od Nijemaca i 21,5 posto manje od Francuza. Nezadovoljstvo i ekonomsku stagnaciju nasljeđuje nova Vlada.

Nakon parlamentarnih izbora 9. i 10. travnja, Italija je još u nedefiniranom stanju, iako je sada jasno da je pobjednik ipak Prodi, iako s tijesnom većinom. Europski tisak, međutim, bavi se za Italiju uglavnom crnim prognozama, poput Financial Timesa ili Wall Street Journala, koji je Berlusconi nazvao šefom mašije i mudonjom (Don Coglione). Naime, nova vlada lijevog centra Romana Prodi, koji će najvjerojatnije dobiti mandat za sastav vlade, morat će uvesti drastičnu štednju kako bi ispravila užasno stanje koje je u državnoj blagajni ostavila Berlusconija vlada, a to će izazvati određeno nezadovoljstvo pučanstva. Slaba Prodijska vlada će pasti, pa bi na izborima, vjerojatno prijevremeno, mogla pobijediti neka populistička stranka koja bi propisala izlazak iz jedinstvene europske monete i povratak na nacionalnu liru. Italija će izazivati iz eura 2015. godine i to će biti njezin ekonomski kraj. Na pisanje britanskog lista intervenirala je čak i Europska komisija u Bruxellesu tvrdnjom da je nemoguć izlazak Italije iz eura.

Dakle, talijansko pitanje je i europsko, jer je riječ o zemlji koja je među sedam industrijski najrazvijenijih na svijetu, koja doduše gotovo i nije imala rast bruto nacionalnog dohotka u prošloj godini, ali koji u 2004. iznosio 1.680 milijardi dolara (izvor: Međunarodni monetarni fond, a po istoj je tablici Italija na šestome mjestu u svijetu po proizvedenom bogatstvu). Italija, međutim, treba provesti neke strukturne reforme (mirovinsko osiguranje, cijena rada itd.) da ispravi nedostatke zbog kojih njeni proizvodi postaju manje konkurentni na međunarodnom tržištu.

Novu vladu očekuje težak posao, a Prodi je najavio da će njegova vlada u prvih 100 dana smanjiti za pet postotnih točaka poreski pritisak na poduzeća, čime će povećati njihovu konkurentnost i završiti ekonomiju i ulaganja. Taj potthvat Berlusconi nije uspio provesti u pet godina vladavine upravo zbog velikih otpora, kako u državnoj potrošnji, tako i među sindikatima koji se pridržavaju daljnje smanjenja standarda građana.