Ivan Mravak izvlači dobit iz nabujalih rijeka

Iskazivanje dobiti HEP-u uspijeva zbog povoljne hidrologije i neinvestiranja. Prva dugotrajnija suša HEP će odvesti u gubitak, a Mravaka iz naoko uspješnog pretvoriti u za to najodgovornijeg menadžera.

Iako rast cijene struje nije pratilo poskupljenje loživa ulja, ugljena i plina, Ivan Mravak, predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede d.d., već dvije godine za redom objavljuje da HEP posluje s dobiti. Ivan Mravak, međutim, nije menadžer ‘čarobnjak’. Iskazivanje dobiti unatoč velikom rastu cijene goriva Uprave HEP-a, na čelu s Ivanom Mravakom, ‘uspijeva’ primjenom formule: povoljna hidrologija minus ulaganje u vlastiti razvoj jednako dobit – unatoč poskupljenju goriva.

Ivan Mravak je do imenovanja predsjednikom Uprave HEP-a d.d. bio direktor Sektora za tehničke poslove u HEP Distribuciji d.o.o. Mravak je ‘preskočio’ pet ili šest stupnjeva u HEP-ovoj hijerarhiji kad je s mjesta tehničkog direktora HEP-ove tvrtke kćeri imenovan za prvog čovjeka cijeloga HEP-a. Ubrzo nakon dolaska na vlast HDZ-ova Vlada smijenila je Ivu Čovića, kadrovske rješenje prethodne koalicije Vlade, i predsjednikom Uprave HEP-a imenovala Ivana Mravaka.

Zauzvrat Ivan Mravak disciplinirano provodi politiku Vlade premijera Iva Sanadera. Rast cijene goriva ne prati i rast cijene struje. Unatoč tome, Uprava HEP-a, na čelu s Ivanom Mravakom, iskazuje prividno uspješne poslovne rezultate. Cijene loživog ulja samo su u protekloj 2005. godini porasle 35 posto, ugljena 19 posto i plina 14 posto. To je za 174 milijuna kuna povećalo troškove poslovanja HEP-a. Cijena struje za kućanstva povećana je istodobno samo 5 posto, a za industriju samo 6 posto. Ivan Mravak je, unatoč tome, prošli tjedan objavio da je HEP u 2005. godini ostvario 441,3 milijuna kuna dobiti, što je polovinu posto više nego u 2004. godini.

Na novinarsko pitanje kako je moguće ostvariti dobit unatoč rastu cijena goriva koji ne prati i rast cijena struje, Ivan Mravak je odgovorio kako to ne bi bilo moguće da već dvije godine nije iznimno povoljna hidrološka situacija. Hydrocentrale su, pokreće ih gotovo besplatna voda, prošle godine proizvele 15 posto struje više nego što je bilo planirano. Iskazanoj dobiti su, osim povoljne hidrologije, pridonijeli još i rast tečaja kune u odnosu na euro, smanjen broj zapošlenih, bolja naplata, porast trgovanja strujom itd.

Prva dugotrajnija zimska suša, međutim, HEP će odvesti u gubitak, a Ivana Mravaka ‘preko noći’ iz naoko uspješnog preobraziti u menadžera najdovgovornijeg za bankrot. Nalijeve takve politike cijena jest i to da HEP više nije kadar financirati vlastiti razvoj. Objavljajući prividnu dobit Ivan Mravak je ipak morao priznati da dvije milijarde eura planiranih investicija do 2012. godine HEP neće moći ostvariti bez ‘zajedničkih ulaganja sa stranim strateškim partnerom’. Time uoči privatizacije Ivan Mravak HEP dovoljava u nezavidnu situaciju: ili zajedničko ulaganje ili posve zaustavljen razvoj.

Ivan Mravak rođen je 23. veljače 1954. godine. Zanimljivo je da je podrijetlom iz Sinja, iz kojega je i njegov prethodnik Ivo Ćović. No, Ivan Mravak je živio i školovao se u Vukovaru, odnosno u Borovom Selu. Diplomirao je na Mašinsko-elektrotehničkom fakultetu u Novom Sadu. Nakon završenog studija zapošljava se u SOU-u Borovo, najprije kao odgovorni elektroprojektant u Inženjeringu, da bi napredovao do tehničkog direktora Radne organizacije Energetika SOU-a Borovo.

Godine 1988. godine zapošljava se u Elektroprivredi, u tadašnjem OOUR-u Vukovar, kao voditelj energetsko-tehničkih poslova. Za vrijeme opsade Vukovara, Ivan Mravak je organizirao autonomni sustav opskrbe električnom energijom toga grada. Biva zarobljen i razmijenjen. Od 1993. do 1995. bio je koordinator za izgradnju u Direkciji za distribuciju HEP-a. Stupanj magistra znanosti stječe 1994. godine na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike. Bio je član Stručnoga tima Projekta 35 kV dalekovoda jadranski otoci, a od 1996. imenovan je za koordinatora obnove u ratu oštećenih elektrodistribucijskih sustava.

Objavljajući prividnu dobit Mravak je morao priznati da 2 milijarde eura planiranih investicija HEP neće moći ostvariti bez stranoga strateškog partnera.

Kako Ivan Mravak predlaže da se Plomin 3 gradi zajedničkim ulaganjem HEP-a i njemačkog RWG-a, s tim da bi HEP investicije RWG-u otplaćivao isporukama struje, ekolozi Istre i Kvarnera tvrde da Mravak zapravo želi ugovoriti aranžman prema kojemu će Njemačka dobiti ‘čistu’ struju, a Hrvatska zagađenje. Zbog predložene gradnje LNG terminala i termoelektrane na plin na otoku Krku, domaće ekološke udruge već dogovaraju sa srodnim udrugama u susjednoj Italiji, Sloveniji i Austriji zajedničku kampanju u parlamentu EU protiv devastacije Istre i Kvarnera.

U ekološkim udrugama skeptični su i prema predloženoj gradnji dalekovoda podmorjem do Italije. Uvjereni su da se i u tome krije neka ‘zavjera’ lobija zagadivača. Ekološke udruge odbacuju prigovore da rješenja nisu u zabrani gradnje elektroenergetskih kapaciteta zbog zagađenja, nego u iznalaženju rješenja s kojima će se najmanje zagadivati pri proizvodnji električne energije. Ekolozi kažu da umjesto vlastite proizvodnje struje na turističkim područjima treba razvijati turizam i izbjegavati zagađenja, a od zarade u turizmu kupovati struju na obecnnom slobodnom europskom tržištu od najpovoljnijih ponuđača.

Procjene su da Mravakov plan o gradnji LNG terminala i termoelektrane na plin na otoku Krku realno ima male izglede da se ostvari. Stručnjaci procjenjuju da je pod velikim pitanjem i gradnja Plomina 3. Te se procjene temelje na dosadašnjim bljedim istupima Ivana Mravka u javnosti, kao i ostvarenim rezultatima ekoloških udruženja u sprečavanju gradnje terminala na otoku Krku za utovar ‘ruske nafte’ iz Jadranskog naftovoda u tankere.

Energetičari imaju suprotna mišljenja o Ivanu Mravaku. Akademik Božo Udovičić, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, tvrdi da o Ivanu Mravaku ne zna ništa. Akademik Udovičić kaže da ga je posjetio nakon njegova imenovanja za predsjednika Uprave HEP-a, ali mu je tom prigodom Mravak rekao da ne.

Uprave HEP-a, tvrdi da to nije shvatio osobno, nego kao stajalište politike koja je Ivana Mravaka imenovala predsjednikom Uprave HEP-a. Mravakovi suradnici istodobno tvrde da je izuzetno korektan, točan i da uvijek nastoji biti konstruktivan.

U prilog Ivanu Mravaku ne govori iskazivanje dobiti unatoč rastu cijena goriva, usporavanje razvoja uoči privatizacije radi ‘kupnje’ Vladi toliko potrebnog socijalnog mira, oslanjanje na teško predvidljivu hidrologiju, kao ni dvojbe zbog zagađenja Istre i Kvarnera.

Ipak, čini se da će mu najveći izazov biti predstojeća privatizacija HEP-a, odnosno ukidanje monopola i uvođenje konkurencije. Pred Mravakom su spoznaje o pogreškama privatizacije hrvatskih telekomunikacija s kojima je privatizirana i DTK mreža, odnosno dio infrastrukture i javnoga dobra u općoj upotrebi.

Te se pogreške ne smiju ponoviti u privatiziranju HEP-a. No, trebat će izdržati lobističke pritiske stranih investitora i te kako zaintere-siranih za njima atraktivan zalog hidropotencijala na koje HEP ima koncesije. Hoće li Ivan Mravak, ovisan o Vladi premijera Sanadera, moći odoljeti tim pritiscima? S obzirom na ratna iskustva, Ivan Mravak bi to možda i mogao izdržati. Čini se i da je svjestan svih izazova predstojeće privatizacije. Ne propušta priliku istaknuti da s privatizacijom ne treba žuriti i da treba vrlo pažljivo izabrati model prema kojemu će teći privatizacija HEP-a.