Brzopleta odluka o ujedinjenju?

Većina sindikalnih čelnika zagovara okupnijavanje, ali svaki sindikat nastoji zgrabit što veći kolač od članarine 450.000 članova. Kao da nitko ne pokušava pridobiti dio od čak milijun neorganiziranih radnika, nego jedni drugima pokušavaju preoteti članove.

U sindikalnim krugovima osnivačima GLASA prigovara se brzopletno donesena odluka o ujedinjavanju (pregovori su trajali otpliške mjesec dana) koju nameću Kunst i Dejanović do toga da se GLAS HR osniva rušenjem drugih sindikata, što je protivno prvotnomu međusindikalnom sporazumu iz 2004. kojim se trebalo od četiri stvoriti jedna jakaja središnjica u kojoj bi svi sindikati zadržali pravnu samostalnost, a u kolektivnim pregovorima moglo se jače nastupiti prema poslodavcima. No postavlja se pitanje postoji li uopće zdrava konkurencija između sadašnjih šest sindikalnih središnjica ili je riječ o mrtvoj utrci u kojoj svi dobivaju. Naime, od 1,500.000 zaposlenih u Hrvatskoj, 450.000 je učlanjeno u sindikate koji mjesečno od članarine uprihode 3,5 milijuna kuna ili 42 milijuna godišnje.

Istodobno sindikalne se središnjice međusobno optužuju za demagogiju bez stvarnih rezultata, potpisivanje kolektivnih ugovora s minimalno prihvatljivim uvjetima, a u tvrtkama djeluju razjedinjeni sindikati koji se takvom politikom najmanje uspijevaju izboriti za prava radnika koji većinom ne znaju koja im prava jamči Zakon o radu dok nitko ne planira širenje na novo članstvo. No procjenjuje li se sindikalna scena prema broju članova, najjača i najveća sindikalna središnjica je definitivno Savez samostalnih sindikata koja dominira u industrijskom sektoru, a broji 21 granski sindikat i otprilike 200.000 članova. Prema nekim procjenama članstvo joj je u opadanju, dok prema poznavateljima sindikalnih prilika SSSH šansu za širenje članstva ima kroz svoju članicu – Sindikat poljoprivrede, prehrambene i duhanske industrije i vodoprivrede (PPDIV) koji pregovara u više od 300 poduzeća, među kojima su i domaće tvrtke poput PIK Vrbovca, Vindije, Lure, Belja, ali i Coca-Cole, a broji otprilike 50.000 članova.

U Savezu je najjači Samo-trgovine Ana Knežević tražila njezinu smjenu. Dejanović je podnijela ostavku na mjesto predsjednice. Inače, upravo je Ana Knežević bila protukandidat Vesni Dejanović kad je potonja izabrana za predsjednicu SSSH-a. SSSH u sindikalnim krugovima opisuju kao politički sklonog SDP-u, iako je od izbora Vesne Dejanović 2004. godine SSSH vrlo dobro surađivao sa Sanaderovom Vladom u organiziranju akcija protiv rada na crno.

Druga sindikalna središnjica po veličini su Nezavisni hrvatski sindikati, koji broje prično 90.000 članova i 49 sindikata koje od…

U posljednja dva tjedna jedan od najeksponiranijih sindikalnih čelnika zasigurno je predsjednik Novog sindikata Mario Iveković koji je zajedno s 39 nezadovoljnih radnika Tvrnice duhana Zagreb blokirao pogon u Jagićevoj ulici. Iveković zahtijeva poništenje pretvorbe TDZ-a. Dokumenti su predani odvjetništvu, TDR prosjećuje protiv zauzimanja zagrebačke tvornice, a Mario Iveković i njegova sindikalna središnjica HUS (Hrvatska udruga sindikata) ne žele s ostalim sindikalnim čelnicima sudjelovati na prvobivanjskoj proslavi u Maksimiru. Iveković je u sindikalnim krugovima na glasu kao radikalni, beskompromisni pregovarač koji istinski zastupa radnike. Njegova najčešća metoda je štrajk i blokade tvorničkih pogona što mu mnogi zamjeraju.

U njegovoj sindikalnoj karijeri osim štrajka u TDZ-u spominju se štrajkovi u poduzeću Šavrić 1999. godine, Industrogradnji, Komercijalnoj banci, Croatiabusu, Sljemenu, a danas je na čelu radnika TDZ-a koji su zauzeli pogon u Jagićevoj ulici. U 2004. godini, prosvjed radnika Sljemen na Markovu trgu. Njegove sindikalne akcije u prosjeku traju od mjesec do tri mjeseca. Većina tih tvrtki danas ne radi, ali je činjenica da su i ‘prije Ivekovića’ bile u bezizlaznoj situaciji. S druge strane, on je znao osigurati radnicima otpremnine i slične pogodnosti. Mnogi sindikalci osporavaju njegove metode, dok drugi smatraju da se ponaša upravo kao pravi sindikalist i radnički tribun: u svojim je nastupima iskren, ne taktizira i na glasu je kao nepotkupljiv sindikalac.

Iveković je 1994. naslijedio Borisa Kunsta na čelu zagrebačkog povjerenstva SSSH. Pet godina kasnije rukovodstvo SSSH ga je suspendiralo zbog akcija nekoordiniranih s centralom. Iveković je uzvratio da se oni tajno dogovaraju s poslodavcima i Vladi, prihvatio često mjesto u Hrvatskom radničkom sindikatu. Danas je član Matijaševićevog HUS-a.

Nih službi, a prema prebrojavanju iz 2003. godine ima otprilike 50.000 članova. Centralu čini pet sindikata: Nezavisni sindikat znanosti, Sindikat učitelja, Sindikat socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara i Sindikat bibliotekara Hrvatske. Na čelu mu je Zdenka Gidzić iz HSSMST-a, dok je osnivač te središnjice i glavna figura koja vuče sve konce Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnih sindikata znanosti. Riječ je o vrlo moćnim sindikatima kojima je jedini pregovarač država.

Matica je definitivno najutjecajnija u sektora obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi. U znanosti najveći je Nezavisni sindikat znanosti koji okuplja više od 10.000 članova, zatim slijedi Sindikat učitelja kao najveći sindikat u školstvu koji broji 25.000 članova, a Sestrinski sindikat, kao najveći strukovni sindikat, okuplja 14.000 članova.

Hrvatska udruga sindikata (HUS) osnovana je 1990. godine, broji 116 sindikata u brodograđevnoj, metalnoj, naftnoj, kemijskoj, lučkoj, drvnoj, papirnoj, poljoprivredno-prehrambenoj industriji, u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu, osiguranju, zdravstvu, državnoj upravi, prometu i vezama te u predškolskom odgoju. Na čelu mu je Ozren Matijašević, a okuplja 35.866 članova. Proizašao je iz SSSH-a, kada su ga i povezivali s HDZ-om. U sindikalnim krugovima smatraju ga sindikatom desničarskog usmjerenja. Najzastupljeniji je u industriji i glavni je konkurent SSSH-u, dok dominira u Dalmaciji i Slavoniji.

Najmanja sindikalna središnjica kojoj prijeti gašenje osnivanjem GLASA HR jest Sindikat usluga UNI-CRO, osnovan 2000. godine, kojemu je na čelu Stjepan Kolaric ujedno i predsjednik Sindikata grafičara, a broji približno 20.000 članova i 7 sindikata. Prema Kolaricu, procjeni, 62 posto ukupne gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj je iz područja usluga što i opravdavanjihovo ujedinjavanje. U sklopu UNI-CRO-a djeluju Hrvatski sindikat pošt, Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, Hrvatski sindikat telekomunikacija, Sindikat radnika Privredne banke Zagreb, TEHNO Strukovni sindikat radnika HEP-a, Sindikat radnika Odašilja i veza, Sindikat zaštite Hrvatske, Sindikat radnika EU-REST Hrvatska, VIP Sind – Nezavisni sindikat zaposlenika VIPNeta. Poštanski i telekomunikacijski sindikat uskoro bi se mogli naći pod novom kapom GLAS-a HR-a ali Kolaric smatra da će njegova središnjica, bez obzira na njihov prelazak, ostati reprezentativna.

Članarina od 0,6% neto do 2% bruto plaće.

UNI-CRO podržava ideju o uduživanju, ali se protivi građenju nove sindikalne centrale na način da se ruše postojeće – kaže Kolaric i dodaje da se on vezao uz prvotni projekt ujedinjavanja sindikalne scene i organizacije koja bi od 6 sindikalnih središnjica stvorila jednu, a nije za to da se od šest središnjica napravi tri, te dodao kako brza registracija zapravo znači da se ne računa na dugoročnost projekta. Kao dobar primjer ujedinjavanja Kolaric je naveo njemački sindikat Verdi.

Pregovori pet njemačkih sindikata trajali su od 1997. do 2001. godine kada su osnovani i još se nisu usuglasili što se tiče organizacije i financija – rekao je Kolaric komentirajući sadašnje hrvatsko uduživanje. Smatra da se sindikati moraju povezivati na razini grane odnosno djelatnosti kako bi sa svojim zahtjevima što bolje nastupili prema resornim ministarstvima i Hrvatskoj udrizi poslodavaca, a uloga središnjica bila bi samo uređivanje odnosa među sindikatima. Također ističe da je problem kada 180 od 700 ukupno registriranih sindikata pregovara o kolektivnim ugovorima i navodi kako u T-HT-u djeluje 6 sindikata koji previše energije gube na konkurenciju umjesto na što kvalitetnije uređivanje odnosa s poslodavcem. Sličan primjer je i sa željezničarima i zdravstvenim sektorom, gdje u prosjeku djeluje 12 sindikata, što najmanje ide u korist radnika i dobroga kolektivnog pregovaranja.

Ovakva situacija svojevrsnog razjedinjenog holdinga na cijeloj sindikalnoj sceni ponajviše pogoduje poslodavcima, jer sindikalni čelnici u ime svojih članova najčešće pristaju na ponuđene kolektivne ugovore, ali zato redovno ubiru članarinu koja se kreće od 0,6 posto neto do dva posto bruto plaće.