DILETANTS

Nagli skok cijena nafte 2005. izazvao je sličnu reakciju premijera koji je tada sindikatima najavio studiju utjecaja visokih cijena nafte na Hrvatsku. Sedam mjeseci poslije na gotovo 1.000 stranica analize Ekonomskog fakulteta nema ni riječi o utjecaju rasta cijene nafte na gospodarstvo. Tako Vlada ni danas zapravo ne zna da visoke cijene nafte utječu na tvrtke i na ekonomiju u cijelosti.

Vladina strategija obrane domaćih potrošača od udara visokih cijena nafte na svjetskom tržištu svela se na igru gluhih telefona. Na jednoj strani te jako loše veze je premijer Ivo Sanader, a na drugoj predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević. Premijer je prije desetak dana izjavio da prema informacijama koje je dobio od predsjednika Uprave Ine, naviše ljudi koristi Super 95 pa će se zato Ina, na Vladin poticaj, odreći marže na tu vrstu goriva. Međutim, kad su u utorak poskupila sva motorna goriva osim benzina marke Super 95, ispostavilo se da je riječ o zastarjelom, neekološkom proizvodu koji šteti većini novih modela automobila.

Marijan Baneli: – Dizel koristi 99 posto gospodarskih vozila, a dominira eurodizel. Udjel goriva u troškovima prijevoznika povećan je s 25 na 40 posto. Iz Vlade dolaze objašnjenja da su mislili na Eurosuper 95, europsku i ekološku verziju proizvoda, pa tako glasnogovornik Ratko Maček tvrdi da se Eurosuper 95 na Inim postajama prodaje pod nazivom Super 95. Što nije točno. Iz Ine pak poručuju da su oni mislili upravo na Super 95 koji može koristiti 70 posto voznog parka u Hrvatskoj. Što međutim nije ono što je premijer i javnosti tvrdio Inin predsjednik Uprave.

Na dan izlaska ovog broja Lidera predsjednik Vlade trebao bi se sastati s čelnistvom Ine, no teško je predvidjeti posljedice ovog PR fijaska Vlade i Ine. Nije isključeno da prema uzoru na nedavni slučaj otpuštenog direktora Hrvatske pošte, Milana Skoblara, otkaz dobije i Tomislav Dragičević. Naime, nesporazum s Inine strane nije tako bezazlen ako se zna da Ina sve količine Supera 95 proizvodi u svojim zastarjelim rafinerijama, dok značajan udjel Eurosupera 95 koji prodaje na svojim postajama Ina mora uvoziti jer ne može proizvesti dovoljne količine za pokrivanje domaćeg potražnje.

Slučaj Super 95 ukazao je na posvemašnju neinformiranost i izostanak bilo kakve Vlade strategije i planiranja u području zaštite domaćega energetskog tržišta od vanjskih šokova. Nagli skok cijena nafta potkraj ljeta 2005. izazvao je sličnu reakciju premijera koji se (kao i sada) sastao sa sindikatima i najavio studije utjecaja visokih cijena nafta na Hrvatsku. Sedam mjeseci poslije jedina je novost analiza Ekonomskog fakulteta u Zagrebu na gotovo tisuću stranica koja se bavi usporedbom razine cijena s Europskom unijom i oblicima socijalne pomoći što je države EU daju siromašnim građanima za energetske potrebe. O utjecaju na ekonomski rast, pojedine industrijske grane i prognozama posljedica za Hrvatsku u slučaju, primjerice 100 dolara za barel nafta, nema ni riječi.

Potrošnja naftnih derivata još raste. Cijena nafta je nešto na što hrvatska Vlada ne može nikako utjecati i građani to shvaćaju. Zbog toga bi strategija nemiješanja u tržišne odnose bila posve legitimna. Vlada se međutim odlučila na blagi intervencionizam kroz Inine cijene goriva, pristup koji primjenjuju i neke države u svijetu. Analizirajući javne istupe Vladih dužnosnika jasno je da je pritom prioritet bio smanjiti negativne efekte na standard građana. I najnovija ideja, koja je naposljetku propala, o čuvanju cijene najpopularnijeg benzina koji uglavnom troše građani bila je na tom tragu.

To je već kontroverzniji pristup iz nekoliko razloga. Prvo, potrošnja naftnih derivata u Hrvatskoj kontinuirano raste, što je vidljivo iz rasta trošarina, koje su paušalne, pa njihov rast pretpostavlja i više litara prodanog goriva. Prema podacima Ministarstva financija, u ožujku je naplaćeno 237 milijuna kuna trošarina na naftne derivate, što je 6,7 posto više nego u istom mjesecu lani. Da Hrvate još ne brinu previše cijene goriva pokazuje i rekordna prodaja automobila: do kraja ožujka registrirano je 18.901 automobil, 20 posto više nego u istom razdoblju lani. Prodaju automobila proteklih godina nije uspio rast cijena naftnih derivata, što se dijelom može objasniti još relativno niskim apsolutnim iznosima o kojima je riječ.

S obzirom na tako dobre pokazatelje potrošnje stanovništva, čudno je da je Vlada odlučila dodatno potaknuti upravo tu potrošnju bez ikakvih znakova da je brine utjecaj na poduzeća i gospodarstvo u cijelosti. U tom bi slučaju vjerojatno pokušala održavati na nižoj razini cijene dizela i eurodizela koje uglavnom troše prijevoznici. Marijan Baneli, predsjednik Udruženja cestovnih prijevoznika tvrdi da 99 posto gospodarskih vozila koristi dizel, pri čemu dominira eurodizel jer su tvrtke i mali poduzetnici zahvaljujući povoljnim kreditima i popularnosti leasinga uglavnom nabaštivaju novija vozila.

Problem Vlade je u tome što zapravo ne zna na koji način visoke cijene naftnih derivata utječu na poduzeća i cijelu ekonomiju. Kompanije na poskupljenje troškova energenata reagiraju ili podizanjem cijena ili smanjivanjem ostalih troškova. Problem je u tome što u izrazito konkurentnim sektorima dizanje cijena često nije moguće. Coca-Cola Beverages Hrvatska do današnjeg je datuma cjenike prijevoza podigla 10 do 15 posto i na taj je način amortizirala rast cijene naftne dizel cijene prijevoza, a ne podizajući cijene gotovih proizvoda. Prijevoznici također trpe rast cijena goriva na račun vlastite profitabilnosti zbog čega je, objašnjava Marijan Baneli, udjel troškova goriva u ukupnim troškovima prijevoznika povećan s 25 na 40 posto.

Neki, međutim, ne mogu podnijeti takvu situaciju bez dizanja cijena. Lani su troškovi goriva najvećeg domaćeg autobusnog prijevoznika Autotransa porasli 20 posto, no kompanije tek sada razmatra podizanje cijena, i to za najviše četiri do pet posto. Posljedice takvih odluka vidljive su u ubrzavanju rasta proizvođačkih cijena od kraja 2005. godine.

Treća opcija je zaduživanje, a neke tvrtke koriste neprofesionalan ali još popularni oblik beskamatnog kreditiranja: odugovlačenje s plaćanjem. Rast nediscipline plaćanja vidljiv je u podacima Fine prema kojima je broj poduzeća koja su u blokadi dulje od 30 dana lani povećan prvi put nakon trogodišnjeg pada.

Tko su gubitnici a tko dobitnici sadašnjih visokih cijena goriva može se samo nagada. Sektor za industriju Hrvatske gospodarske komore planira istraživanje u kojemu bi na uzorku najvećih hrvatskih kompanija otkrili u kojoj mjeri nafta i energetički suđeljuju u inputima svake pojedine industrije. Tada bi se moglo prognozirati koji će sektori možda i profitirati od viših cijena nafta, a koji će biti ugroženiji od ostalih. Neki sektori, za koje bi se očekivalo da će profitirati, na kraju bi mogli izgubiti – primjer su privatni trgovci naftnim derivatima, poput Tifona koji su prisiljeni pratiti Inine umjetno niske cijene.

Već se sada zna da je nagli rast cijena nafta na svjetskom tržištu i nešto umjerenije poskupljenje naftnih derivata u Hrvatskoj neće proći bez utjecaja, uglavnom negativnih, na ekonomiju. Teško je točno procijeniti u kojoj mjeri cijena nafta utječe na gospodarski rast, s obzirom na to da dosad nisu rađene javne procjene tog utjecaja i ostalih pokazatelja. Utjecaj se odmah uočava u kretanju inflacije, iako s određenim pomakom. Potrošnja naftnih derivata i proizvoda vezanih uz cijenu naftnih derivata čini oko 10 posto potrošačke košarice pa se to onda u prvom koraku prenosi u tom omjeru na potrošačke cijene, ali s malom odgodom.

Snažniji bi se utjecaj najprije trebao odraditi na proizvođačke cijene, a ubrzo i na podatke u robnom uvodu. Slovenski državni Ured za makroekonomske analize i razvoj (UMAR) potkraj 2004. godine izradio je model koji pokazuje što se događa sa stopom inflacije i rasta BDP-a u Sloveniji kada barel nafta na svjetskom tržištu postupi za 10 američkih dolara. Rezultati su pokazali da bi godišnja stopa inflacije porasla 0,3 posto boda, a rast BDP-a bio usporen 0,2 posto boda.

Prema riječima mr. Boštjana Vaslea, analitičara UMAR-a, taj model pretpostavlja da cijena ne prijeđe 60 dolara za barel, dok bi za više iznose i utjecaj rastao jer bi se pojavili i sekundarni efekti. Ti sekundarni efekti, odnosno kada se povećani troškovi goriva prelijevaju i na drugu proizvode, predstavljaju približno polovinu primarnog utjecaja, dakle oko 0,15 postotnih bodova za inflaciju i 0,1 postotni bod za gospodarski rast.

Vlada je jako ozbiljno shvatila našu procjenu u vezi s inflacijom pa su počeli snižavati trošarine i sada su one na najnižoj razini koju dopušta Europska unija. Cijene nafta ipak su snažno utjecale na inflaciju u Sloveniji. Da nije bilo poskupljenja nafta, stopa inflacije bi 2005. iznosila 1 postotni bod manje, a bila je 2,5 posto.

Hrvatska Vlada dosad se nije odrekla niti kune svojih prihoda od trgovine naftnim derivatima, a to su trošarine, različite naknade i PDV. Jedino je od ove godine carina na uvoz naftnih derivata smanjena s 4,4 na 2,2, što je bila obveza prema Europskoj uniji. Smanjivanje prihoda Iranu zbog neiskorištavanja maksimalnih mogućnosti dizanja cijena koje im dopušta Pravilnik za utvrđivanje cijena naftnih derivata nimalo ne utječe na proračunske prihode jer se dobit kompanije ne isplaćuje dioničarima otkad je 25 posto dionica prodano MOL-u.

Neodržavanje od državnih nameta na naftne derivate ostala je naposljetku jedina konstanta premijerove naftne politike. Naime, posljednjim potezom zaštite vrste naftnih derivata, analiza je pokazala da je cijena bezolovnog motornog benzin s 95 oktana u Hrvatskoj oko 14 posto niža od prosjeka EU 15, jednako kao i u svim novim članicama EU. Potpuno isti zaključak može se izvesti i kad promatramo indeks cijena u odnosu na prosjek EU 25. Kad je u pitanju eurodizel, cijena u Hrvatskoj je oko 14 posto niža od prosjeka EU 15. Cijene dizelskog goriva u odnosu na prosjek EU 25 su 11 posto niže. Cijene lož ulja niže su 26 posto u odnosu na EU 15, odnosno 22 posto u odnosu na EU 25.

Kada se analiziraju skupine pučanstva koje su izravno pogođene rastom cijena energenata od naftnih derivata, u pitanju su ponajprije pojedinci koji posjeduju osobne automobile. U Republici Hrvatskoj postoji više od 300 osobnih automobila na 1000 stanovnika, odnosno oko 1,3 milijuna osobnih automobila. Potrošnja naftnih derivata odnosi se prije svega na motorni benzin (uključujući i eurosuper 95) i dizel (uključujući i eurodizel), oko 50 posto potrošnje po svakom derivatu. Može se pretpostaviti da oni koji imaju više automobile ne pripadaju socijalno ugroženim skupinama stanovništva. Dakle, kad je riječ o izravnom utjecaju porasta cijena naftnih derivata na pučanstvo, može se zaključiti da je tim porastom pogodeno više od 50 posto pučanstva.

Kretanje cijene prirodnog plina usko je povezano s kretanjem cijena srove nafte na svjetskim tržištima. Cijena prirodnog plina prati cijenu Brent nafte sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Najveći porast cijena plina ostvaren je u novim članicama Europske Unije. Hrvatska u sektoru domaćinstava ima cijenu plina 50 posto nižu od prosjeka EU. Cijene električne energije u Hrvatskoj još su uvijek niže u odnosu na prosjek EU. Kućanstva plaćaju 30 posto, a industrija oko 20 posto nižu cijenu. U većini zemalja Europske Unije kućanstva plaćaju oko 60 posto višu cijenu po kWh u odnosu na industriju, no u pojedinim se zemljama javlja odstupanje od tog pravila.