U Hrvatskoj udio potrošnje ‘električne energije, plina i ostalih goriva’ čini 8,4 posto (2004.) ukupne potrošnje kućanstava pa se hrvatsko kućanstvo u prosjeku ne može smatrati siromašnom energijom. Međutim, kad je u pitanju struktura, u toj se studiji upućuje na sljedeće rizične skupine u pogledu siromaštva općenito i siromaštva kad je u pitanju energija: nezaposleni, starije osobe bez mirovine, osobe s nižim obrazovanjem, samohrani roditelji, obitelji s više djece, (pre)zaduženi, stanovnici ruralnih područja, zaposleni siromašni i mladi ispod 18 godina koji su prerano napustili obrazovni sustav.
Zemlje Europske unije imaju razgranate modele pomoći kojih se određenim socijalnim kategorijama stanovništva omogućuje korištenje energije kako bi postigli minimalno potrebni životni standard. Briga za ugroženu populaciju u većini zemalja u nadležnosti je vladih ureda za socijalnu skrb i lokalnih centara koji putem posebnih zakona pružaju socijalnu pomoć. Socijalne tarife primjenjuju se u nekoliko zemalja. Belgija ima socijalnu tarifu i za plin i za električnu energiju, dok Francuska, Grčka, Italija i Latvija imaju socijalnu tarifu samo za električnu energiju. Socijalna tarifa podrazumijeva niže cijene energije za određene kategorije stanovništva. Opskrba energijom siromašnih kućanstava u rijetkim slučajevima izdava kao posebna stavka prilikom dodjele socijalne pomoći. Uglavnom se prikazuje zajedno s drugim stavkama u okviru naknada za ostvarenje minimalno potrebnih životnih uvjeta.
