Home / Tvrtke i tržišta / Jamite ideje za razvoj tržišta kapitala umjesto treće burze!

Jamite ideje za razvoj tržišta kapitala umjesto treće burze!

U sjeni mogućeg preuzimanja Plive i TDR-ovih problema s radnicima TDZ-a, pitanje kojim se ovih dana zabavlja dio poslovne Hrvatske bilo je i uvođenje treće burze.

Hoće li treća burza pomoći riješiti ključne probleme u hrvatskom gospodarstvu? Iako je Mujo davno rekao onu legendarnu ‘triput je triput’, i manje upućenima je jasno da su nama i dvije previše.

U vrijeme kad imamo samo 6 dionica u prvoj kotaciji Zagrebačke burze, bjelodano je da bismo se trebali boriti za više IPO-a, dakle za više predmeta trgovine, a ne za više mjesta na kojima se trgovina odvija.

Danas je jedan od osnovnih problema hrvatskoga gospodarstva njegova neefikasnost i nekonkurentnost. Razlozi su jasni – privatizacija je kreirala prilike snalažljivima i okret­nima, a dugogodišnja zatvorenost domaćeg tržišta omogućila im lijepe profite.

U takvim uvjetima domaći kapital nije imao previše motiva, niti je osjećao potrebu za ulaganjem u i osvajanjem regionalnih tržišta ili za ulaskom u inovativne projekte i poslovne rizike. Unutarnja međusobna preotimanja tržišnih udjela ne mogu donijeti nikakvu novu vrijednost hrvatskom gospodarstvu. Rast izvoza od samo pet posto i rang lista izvoznika na kojoj su na vrhu, osim Ine, uglavnom proizvođači sirovina i subvencionirani brodograditelji, razotkriva dubinu problema i slabosti hrvatskoga gospodarstva.

Rezultat tome je tek sedamdeseto mjesto Hrvatske na svjetskoj ljestvici konkurentnosti prema kriteriju kvalitete kompanijskih strategija i poslovanja! Prema kriteriju kvalitete poslovnog okruženja Hrvatska je na nešto boljem, 61. mjestu. To pokazuje da je zapravo kvaliteta kompanijskih strategija i poslovanja daleko lošija od poslovnog okruženja s kojim su menadžeri često opravdali svoje propuste. Na čast i slavu vlasničima kapitala i nama, menadžerima!

Naša ‘prvobitna podjela’ kapitala u ovakvoj privatizaciji pripovijest je s teškim posljedicama. No, sve rezigniranija javnost slaže se s najčešće navodnim komentarom toga važnog procesa u Hrvata: «Ko je j…o, j…o». ‘AMI’ su slova kojima treba zamijeniti točkice u legendarnom komentaru, ali i pitanje koje sve češće postavljaju osiromašeni građani. No, nema koristi od stalnog zazivanja revizije i treba se napokon okrenuti budućnosti.

Hrvatsku bi iz kaljuže mogla izvući efikasna i brza realokacija kapitala na upravljanje onima koji ga mogu i znaju bolje oploditi. Nažalost, taj se proces može ostvariti bez volje i ideja današnjih hrvatskih kapitalista i menadžera. Za mnoge hrvatske kapitaliste, čije firme posrću pod svežećim pritiskom nemilosrdne vanjske konkurencije, postoje dva rješenja. Prvo je prodati firmu na vrijeme, a drugo je otići na burzu po svježi kapital za realizaciju novih razvojnih ideja.

Danas, kad je infrastruktura tržišta kapitala vrlo dobra, kada fondovi imaju viškove novca i sve bolje fond menadžere, neoprostivo je da nema dovoljno poduzetničkih ideja koje bi ‘pokupile’ domaći kapital i pametno ga investirale u daljnji rast i razvoj.

Pod pritiskom sve aktivnijih (napokon) fond menadžera, taj bi se kapital morao oplodivati mnogo efikasnije nego do sada.

Jedina cijena koju vlasnici kapitala i uprave poduzeća pritom trebaju platiti jest veća transparentnost poslovanja i profesionalnije upravljanje kompanijama. Očigledno, ta je cijena još mnogo previsoka.

I tu leži potencijalna opasnost od mogućeg pokretanja treće burze. Naime, da bi privukle nove izdavatelje, burze bi, u tom slučaju, mogle prešutno sniziti svoje zahtjeve glede transparentnosti i izvješćivanja, što bi bilo vrlo opasno za nacionalnu ekonomiju.

Svi sudionici tržišta kapitala, a pogotovu inicijatori treće burze, jako dobro znaju da bi bilo najbolje udružiti snage. S obzirom na to da je mahom riječ o pametnim, educiranim i poduzetnim ljudima modernijeg svjetonazora, uvjeren sam da će, u ovom slučaju, razum nadvladati pojedinačne interese, sujete i ine razloge podjela tako karakteristične za hrvatskog čovjeka.

Krajnje je vrijeme da se stvari počnu slagati nekakvom logikom i ako ova mlađa i modernija generacija to neće učiniti, Hrvatska nema perspektivu.

Jer financijski sektor u Hrvatskoj jedan je od rijetkih s izvrsnim ljudskim potencijalom mlade i srednje generacije. U njihovim je rukama upravljanje golemim kapitalom, od kojega je, nažalost, jako malo u funkciji razvoja hrvatskoga gospodarstva.

Snažan rast SAD-a devedesetih godina ostvaren je u uvjetima vrlo niske javne potrošnje i niskih kamata, uz velika ulaganja u edukaciju i znanstvene inovacije. Međutim, akcelerator rasta bilo je tržište kapitala, koje je efikasno alociralo kapital u najpropulzivnije sektore.

Fond menadžeri u SAD-u odavno su pokazali veliki aktivizam koji se očitavao u pritisku na uprave kompanija da preispitaju svoje strategije, organizaciju, poboljšaju efikasnost, otvore nova područja za budući rast, kako bi se njihov kapital bolje i brže oplodio.

Rezultat toga je snažni porast konkurentnosti i inovativnosti američke ekonomije, kreiranje tisuća novih radnih mjesta i dodatni priljev svježeg kapitala iz svih dijelova svijeta, ali i golemo povećanje ulaganja domaćih, ne samo institucionalnih nego i individualnih investitora. U osamdesetima je približno 20 posto Amerikanaca imalo dionice nekih kompanija, a danas dionice posjeduje više od 50 posto.

Aktivizam američkih fond menadžera često je teško pao upravama poduzeća. Ne tako rijetko nekoliko se njih znalo udružiti i izvršiti pritisak na nadzorne odbore da smijene neefikasne uprave koje im ne isporučuju adekvatne povrate, ili povlače poteze za koje smatraju da nisu dobri za sudbinu njihova kapitala.

Dugogodišnje kakanje EU ekonomije za američkom probudio je napokon i europske dioničare koji su posljednjih godina-dvije postali aktivniji ne bi li pospešili oplodivanje svoga kapitala i pokrenuli spororastuću EU ekonomiju.

A tko će pokrenuti hrvatsku ekonomiju koja značajno kaska za europskom?

I naši su se fond menadžeri u posljednje vrijeme prilično aktivirali. Upravljaju golemim novcem i samo čekaju nove ideje koje će stvoriti novu vrijednost. U međuvremenu, većina poduzetnika i dalje se radije zadužuje bacajući guvernera HNB-a u očaj.

Premijer Sanader i HDZ osmisli su lijepu krilaticu za prošle izbore – ‘Pokrenimo Hrvatsku!’ I da Vlada nije investirala u ceste i infrastrukturu, tko zna koliki bi bio stvarni rast našega BDP-a u ovih nekoliko posljednjih godina. Ali mandat brzo prođe i već treba smisljati novu krilicu. No, ne smijemo zaboraviti da nacionalno bogatstvo stvara mikroekonomija, dakle poduzeća i poduzetnici s novim idejama, a ne Vlada.

A našu mikroekonomiju, osim časnih iznimki, dosad su ponajprije krasile snalažljivost i intuicija. I te su osobine potrebne u poslovanju, ali za trajniji uspjeh prijeko su potrebni znanje i karakter. Dok to ne postanu ključne odlike hrvatskih poduzetnika i menadžera i dalje će odbijati transparentnost, pa će i jedna burza biti previše.

Zato poručujem dečkima sa znanjem i karakterom da, umjesto pokretanja treće burze, udružite snage i zajednički revitaliziraju ideje u vezi s poticanjem daljnjeg razvoja tržišta kapitala i edukacije budućih sudionika.

U suprotnome, Hrvatska nikad neće dobiti svoju Nokiju, ili, da ne idemo tako daleko, barem svoje Gorenje i Mercator koji bi pokrenuli i za sobom povukli dio poduzetnika, a ostalima pokazali pravi smjer.