Naša strategija bila je zadržati pozicije u centru grada i ne ći s trgovinama na periferiju. Mislim da se nije mnogo pogriješilo, no stvari se mijenjaju i sada na to gledamo drukčije.
-
Govori se da učenjujete radnike, male dioničare, otakazom ako budu prodavali dionice Tekstilprometa, što je razlog da se tom dioničom iznimno rijetko trguje. Pa nema baš puno takvih koji su dobili otakaz. Tekstilpromet, Lantee i Galeb kotiraju na burzi i dionice su ponuđene. Obujam trgovanja jest malen, sasvim sigurno ima i špekulativnih trgovanja, ali mali dioničari drže svoje dionice i tu nema nikakvih ograničenja. Razlog zašto se dionica ma Lantee i Galeba gotovo uopće ne trguje vjerojatno leži u činjenici da je udio Tekstilprometa u njima prešao 90 posto, dok se dionicama Tekstilprometa trguje na Varaždinskoj burzi.
-
Vi ste uspjeli sakupiti solidan paket dionica. Izvan burze ili na burzi? To je bilo prije nego što se išlo na burzu.
-
Interventno? Ne, nego se pojavljivao dio dionica koje su dioničari prodavali i koje sam ja kupovao.
-
Gubici proizlaze iz nekoliko razloga, a tri su osnovna – problem u proizvodnji zbog tehnološke zastarjelosti, problem na tržištu i problem u menadžmentu. Proizvodnja je u prošloj godini u odnosu na 2004. 13 posto manja, prodaja je manja 9 posto, a izvoz je podbacio 24 posto.
-
Kolika je u tome uloga menadžmenta? U posljednje tri godine u Galebu ovo je već treća uprava. Zadaća je uprave da prepozna položaj poduzeća na tržištu i kretanja u tekstilnoj industriji te da preusmjeri pravac razvoja Galeba. No sve što se željelo nije se napravilo. Nova uprava, koja je na čelu Galeba od prosinca, ambiciozno je krenula u restrukturiranje.
-
U javnosti su kružile glasine da dvije prethodne uprave nisu postavljene prema kriteriju stručnosti, nego po lokalnim političkim i obiteljskim vezama? To je neistina. U prethodne dvije uprave je dan je predsjednik bio inženjer tekstilne tehnologije i drugi diplomirani ekonomist, kao i sadašnji predsjednik Uprave Stjepan Pezo.
-
Jeste li razmišljali o preseljenju proizvodnje pod brandom Galeb nekamo drugdje. U Kinu, Srbiju, Bugarsku…? Ne. Mislim da treba iskoristiti znanja i mogućnosti koje postoje u Omišu. To više ne može biti ona masovna proizvodnja kao ranijih godina, kapaciteta 7 do 8 milijuna komada, ali je moguće raditi 3,5 do 4 milijuna komada donjeg rublja.
-
Možete li reći da ste zauvijek odlučili razvijati proizvodnju rublja u Omišu te da se ondje nećete primarno baviti turizmom? Ne mogu reći zauvijek. Galeb ima dvije lokacije u Omišu, jedna je na samoj plaži gdje je sada šivaonica i stari dio pogona, a koja je i urbanističkim planovima predviđena za turističko područje. Na drugoj lokaciji, preko Cetine, nalaze se pletionica i dorada i logično je da se ti pogoni objedine i zaokruži proizvodni proces.
-
Kada će se realizirati preseljenje? Nadam se kroz ovu i sljedeću godinu, kako bi se lokacija uz more oslobodila za turističke namjene.
-
Hoće li se Galeb na toj lokaciji nastaviti baviti turizmom ili ćete prodati to zemljište? Prije pet godina uzeli smo u koncesiju autokamp, no hoće li turističke sadržaje na toj lokaciji graditi Galeb ili netko drugi još ne znamo. To tek treba vidjeti i procijeniti.
-
U odnosu na što? U odnosu na kretanja na tržištu; ako studije koje smo naručili pokažu da se može krenuti u izgradnju turističke lokacije nije isključeno da to radi Galeb, a ako se procijeni drukčije tražit će se suinvestitori, moguće kroz zajedničko ulaganje ili na neki drugi način.
-
Isplati li se, s obzirom na to da ste potpuno u tekstilnoj branši, imati taj mali dio turističke djelatnosti, iako on u biti ublažava gubitke iz osnovne djelatnosti? Pretpostavlja se da nije baš jednostavno paralelno voditi i poslove u toj branši. Danas ima mnogo primjera tvrtki iz raznih djelatnosti koje ulažu u turizam, pa zašto to ne bi činio i Galeb kad već ima takvu lokaciju. No nije isključena ni druga opcija, ovisno o rezultatima studije.
