U obrazloženju je također podrobno opisano kako je Čvor došao do dionice Spačve te tko je sve vlasnicima te tvrtke, Tomislavu Konjevodu i Dariju Puljižu, pomagao u tome.
Čvor je postao većinski vlasnik Spačve kupnjom dionica od malih dioničara po cijeni od 10 do 20 posto njihove nominalne vrijednosti i tako stekao 50,54 posto dionica. Početkom 2005. od Ministarstva financija kupio je daljnjih 26,6 posto vlasničkog udjela, i to bez provedenog natječaja, ponovno po cijeni od 20 posto nominalne vrijednosti. Ta transakcija je obavljena uz lobiranje Ivana Budimira, plaćenog lobista Čvora koji je, da stvar bude gora, k tomu pomoćnik ministra obrane – objašnjavaju članovi Nadzornog odbora.
Također navode kako je nedvojbeno da se Spačva sada pojavljuje kao stjecatelj nekadašnjih Kutlinih dionica Exportdrva, pri čemu se, da tragikomedija bude veća, kao financijer pojavljuje Hrvatska poštanska banka, koju je Kutle već bio doveo na rub stečaja.
Možemo ustvrditi da prezaduženi Čvor, kao vlasnik isto tako jako zadužene Spačve, kupuje solidno Exportdrvo (čiji ukupni krediti iznose 40 milijuna kuna, a ukupni kapital 100 milijuna), pomoću ukradenih dionica i jamstava bez pokrića koje izdaje HPB, banka koju je već jednom opljačkao Miroslav Kutle i jedina državna banka koja je zbog te pljačke morala biti dokapitalizirana na teret poreznih obveznika u iznosu oko 200 milijuna kuna – zaključuju članovi Nadzornog odbora, koji drže da je ponuda Spačve samo naizgled prihvatljiva.
S obzirom na ton kojim je prožet odgovor Exportdrva, više je nego očito da će vinkovačka Spačva svoje ambicije moći ostvariti samo neprijateljskim.
