Profesor sociologije religije na Hrvatskim studijima, dr. sc. Ivan Markešić navodi da postoje tri vrste uzroka samoubojstva: unutarnji (duševna rastojanost ili bolest), izvanjski (društveni i obiteljski razlozi) i religijski. Tako se u nekim kozmičkim religijama, objašnjava profesor Markešić, samoubojstvo shvaćalo kao osobno darivanje i najviša žrtva koju pojedinac može prinijeti božanstvima kojima se klana. Primjer toga je obredno samoubojstvo harakrijem u šintoizmu, dok se iz istog razloga u hinduizmu pojedinci bacaju pod svećana kola Šive. Također je poznato da u maniheizmu, redovnici, kao oni koji su odabrani, prinosi žrtvu bogu izgledajući se do smrti. U religiji Maya postojali su bogovi samoubojstva, a Markešić ističe da je u stoicizmu samoubojstvo bilo poželjno u slučaju da negativna strana nadvlada pozitivnu, što je zagovarao Seneka, rimski filozof i učitelj cara Nerona iz prvog stoljeća p. Kr.
No čin samoubojstva osuđuju tri velike monoteističke religije (kršćanstvo, islam i židovska vjera) polazeći od stajališta da čovjek nema pravo sam sebi oduzimati život, jer je Bog jedini gospodar života i smrti. Prvi koji je u Crkvi osudio samoubojstvo bio je sveti Augustin u IV. stoljeću, nakon čega se samoubojstvima, zbog teškoga grijeha, uskraćuju crkveni obredi pokopa i mise zadušnice. U budizmu se samoubojstva smatra zagađivačima zemlje koji nikada neće steći duševni mir.
