Ekskluzivno

Najkonkretniji ciljevi Nacionalnoga razvojnog programa uključuju ulazak Hrvatske u EU oko 2009. godine, dostizanje 75 posto prosječnog dohotka po stanovniku EU 2013. godine, 10-postotno povećanje udjela najsiromašnijih u ukupnoj raspodjeli dohotka, povećanje godišnje stope rasta BDP-a iznad 5 posto do 2013., stopu inflacije najviše 1 posto iznad prosjeka EU, smanjenje stope nezaposlenosti ispod 9 posto nakon ulaska u EU, zaustavljanje rasta indikatora vanjske zaduženosti na sadašnjoj razini od 160 posto vrijednosti ukupnog izvoza roba i usluga, omjer javnoga duga i BDP-a zadržati ispod 60 posto, povećati TEA indeks najmanje 25 posto iznad globalnog prosjeka, privatizaciju putem tržišta kapitala koristiti kao dominantnu metodu predstojećih privatizacija javnih poduzeća, te privatizaciju brodogradilišta i restrukturiranje HŽ-a završiti do 2010.

Sažetak od 6 stranica sadrži osnovne ciljeve koje bi Hrvatska trebala ostvariti do 2013. godine. Dokumentu nedostaje vizije za operativni program i, osim u nekim područjima, preopćenit je. Nikad zaživjela razvojna strategija Hrvatske u 21. stoljeću dobila je nakon četiri i pol godine nasljednika, Nacionalni razvojni program čiji je autor tim stručnjaka pod vodstvom državne tajnice mr. Martine Dalić. Redakcija Lidera uspjela je dobiti sažetak od 6 stranica u kojima su izneseni osnovni ciljevi što bi ih Hrvatska trebala ostvariti do 2013. godine. Način i instrumenti ostvarivanja tih ciljeva opisani su u ostatku dokumenta, pa je teško procijeniti kolike su šanse da strategija zaživi, a ciljevi budu postignuti u zadanom roku. Popis ciljeva i općih polazišta ima slabost mnogih strategija – uopćenost. To se odnosi na većinu područja koja se proglašavaju strateškima i čine krug prioriteta. Taj se dojam gubi samo u područjima poput makroekonomske stabilnosti, financijama i kapitalu u kojima su ciljevi iznenađujuće konkretni, što je vjerojatno posljedica toga da su i Martina Dalić i njezin prethodnik Ante Babić makroekonomisti.

Strategija će ispuniti ulogu za koju je i načinjena: slanje Europskoj uniji kao dio pretpristupnoga ekonomskog programa. Vladajuća stranka možda neke dijelove i ugradi u svoja predizborna obećanja, iako će vrlo pažljivo biti rati koji će to dijelovi biti. Međutim, teško da će takav dokument nadahnuti naciju da uloži napore i žrtve potrebne za značajnije poboljšanje životnog standarda i ulazak u društvo visokorazvijenih industrijskih država jer mu za to nedostaje vizija. S druge strane, s obzirom na to da je riječ o Operativnom programu do 2013., valja istaknuti da je (osim u nekim područjima) preopćenit. Zato najnoviji prijedlog razvojne strategije, odnosno dio u kojem se definiraju nacionalni ciljevi u sljedećih sedam godina, zaslužuje prolaznu trojku.

‘Hrvatska želi biti kompetitivna članica EU, ali i svojim građanima osigurati primjeren životni standard i kvalitetu života’, stoji u uvodu novog prijedloga strategije. Autori se u nastavku teksta gotovo odmah ograduju od potencijalnih kritika da je riječ o utopijskom konceptu: ‘Inzistiranje na konkurentnosti i socijalnoj sigurnosti ne znači mirenje nepomirljivoga, nego inzistiranje na društveno uravnoteženom razvoju.’

Naglašena socijalna sigurnost i pravednost novost su u odnosu na prethodne strategije. Prije se uloga socijalne države svodila na ublažavanje negativnih posljedica brzoga gospodarskog razvoja poput zbrinjavanja radnika koji su bili tehnološki višak. Martina Dalić i njen tim sada prvi put tzv. socijalnu uključenost i standard stavljaju na gotovo istu razinu kao i ekonomske ciljeve.

Druge je razlike u pristupu ekonomskim elementima razvoja. Naime, ovaj prijedlog strategije izbjegava izdvajanje pojedinih sektora koji bi trebali biti lokomotive razvoja i predvodnici hrvatskoga ekonomskog čuda. Ne ide se u mikroekonomiju odnosno predlaganje promjena na razini pojedinih poduzeća. Usporedbi radi, u gospodarskom dijelu prethodne strategije iz 2001. godine, domaćim se poduzećima sugeriralo da sustavnim mjerama obrazovanja i učenjem od najuspješnijih trajno prilagođuju i unapređuju odnose prema tržištu, kupcima i dobavljačima te marketing, tehnološko-tehničku osnovicu poslovanja, upravljanje proizvodnim operacijama itd. Također, autori strategije savjetovali su im da što prije uspostave odgovarajuće oblike strateških partnerstava, u smislu odgovora na izazove globalizacije. Neki takvi konkretni prijedlozi pokazali su se korisnim, ali neki, poput onoga da bi se u traženju pozicije na globalnom tržištu trebalo ugledati na učinkovite modele poput Plavinoga, sada se pokazuju promašenim.

Martina Dalić odlučila je izbjeći takve kontroverze ‘makroekonomskim’ pristupom i neulaganjem u detalje svakodnevnog poslovanja. ‘Cilj koji želimo postići jest ostvarenje društvenog prosperiteta u konkurentnom tržišnom gospodarstvu… Za ostvarenje tog cilja nema prioritetnih ili odabranih gospodarskih subjekata. Važan je svaki projekt i poduzetnik koji stvara novu vrijednost’, stoji u sažetku strategije.

Što onda strategija predlaže? Cilj konkurentne socijalne države može se, smatraju autori, ostvariti istodobnim djelovanjem na 10 strateških područja koja zajedno čine krug prosperiteta. Unutar svakog područja navodi se od 5 do čak 14 specifičnih ciljeva. Uspije li Hrvatska pokrenuti taj krug prosperiteta u sljedećih šest godina, strategija predviđa da bi 2013. prosječni dohodak stanovnika Hrvatske iznosio 75 posto prosječnoga dohotka koji će tada imati stanovnici EU. Naravno, tada bi Hrvatska već bila u Uniji: autori predviđaju temelje na punopravnom članstvu Hrvatske u EU negdje oko sredine razdoblja na koje se strategija odnosi (2006. do 2013.).

Potaknuti najavama premijera Ivice Sanadera prema kojima će Vlada do ožujka izraditi strategiju razvoja te slabim iskustvima s prethodnim strategijama koje su uglavnom završavale u ladicama, redakcija Lidera pokrenula je u veljači akciju Pomozimo premijeru pisati strategiju. U sklopu nje je dosad na e-mail adresu Lidera stiglo dva desetak sugestija, ideja i prijedloga Vladinu timu za izradu strategije. Nakon što je Vlada objavila prijedlog strategije, Lider će taj dokument objaviti na svojim internetskim stranicama te pokrenuti drugu fazu akcije, pod nazivom Pomozimo premijeru poboljšati strategiju. U njoj ćemo uz doprinos strategiji početi primati i kritike i prijedloge izmjena Vladina prijedloga. Nakon tako provedene javne rasprave sve ćemo priloge i komentare sistematizirati i proslijediti Vladi RH, a najzanimljivije objaviti na internetu i u tiskanu izdanju.

Ciljevi koji se navode unutar 10 područja kruga prosperiteta značajno se razlikuju po razini razrađenosti. Ciljevi su naime ispravno postavljeni kada su (gdje god je to moguće) kvantificirani i kada je uz njih naveden rok u kojemu se trebaju postići. To omogućuje da se istekom tog roka jasno ocijeni je li cilj ispunjen ili ne, odnosno mjera u kojoj je ispunjen. Dojednosti prema tim kriterijima nema niti u slučaju glavnog cilja (rok od 6 godina postoji, ali kako izmjeriti je li ostvarena konkurentna i socijalna država 21. stoljeća) niti među podciljevima. Neki ciljevi posve su kvantificirani i to ponajprije u ekonomskim strateškim područjima, dok se u nekim područjima svode na opis želja. Primjerice, u području makroekonomskih stabilnosti i gospodarske otvorenosti prvi je cilj povećanje prosječne godišnje stope rasta BDP-a na iznad 5 posto u sljedećih sedam godina, koje bi se prije svega temeljilo na privatnim investicijama.

U tom se području predlaže i zaustavljanje rasta indikatora vanjske zaduženosti na sadašnjoj razini od 160 posto vrijednosti izvoza roba i usluga. U financijama i kapitalu ciljevi su mnogo konkretniji od prosjeka ostatka strategije. Tako bi za sedam godina godišnji promet dionicama trebao iznositi 20 posto BDP-a, a privatizaciju u javnom sektoru trebalo bi se dovršiti uvrštavanjem dionica državnih poduzeća na burzu. Autori strategije također predlažu da se TEA indeks (poduzetnici na 100 odraslih, starosti od 18 do 64 godine) do 2013. godine poveća najmanje 25 posto iznad globalnog prosjeka. S druge strane, među ukupno 70-ak podciljeva neki spadaju u kategoriju strateških evergrina i klišeja. Među takvima je, primjerice, ‘posebnu pažnju posvetiti zaštiti djetinjstva i razvoju djece’, ‘promicati sve oblike kreativnih aktivnosti koje su bitan faktor socijalne kohezije’, ‘očuvanje i zaštita okoliša’, ‘kompetentno, pravedno i učinkovito pravosuđe’. Valja priznati da su u sažetku navedeni jedino ciljevi u vezi s kojima je teško i nepotreban otkrivati toplu vodu: svi znaju u kakvoj bismo zemlji htjeli živjeti. Ključna je primjena u praksi odnosno način na koji se ti ciljevi mogu postići, a to će se vidjeti kada Vlada objavi cjelokupnu strategiju. Ne treba zaboraviti i da se strategija objavljuje uoči predizborne godine što će vjerojatno utjecati i na konačnu verziju koja će biti usvojena. Prema neslužbenim informacijama, o novoj razvojnoj strategiji Sanaderove Vlade najprije bi trebalo raspravljati Gospodarsko socijalno vijeće, a 10. svibnja Nacionalno vijeće za konkurentnost.