Home / Ostalo / Damir Fabijanić: Izložba fotografija i promocija knjige

Damir Fabijanić: Izložba fotografija i promocija knjige

Damir Fabijanić, prvi je (i do danas jedini) hrvatski fotograf koji je izlagao na najznačajnijoj europskoj smotri – Festivalu fotografije u Arlesu 1992. Autor je koncepcije i fotografija u projektu Dubrovnik, monografije koja je od neovisnog žirija izdavačke kuće Marval iz Pariza izabrana u izbor ‘najljepših knjiga fotografija svijeta’ u jesen 1993. godine. Fabijanićeva fotografija, pisao je svojedobno pokojni ravnatelj MUO-a Vladimir Maleković, teži nadasvjetan poetizaciji krajolika.

Najnovija izložba fotografija Damira Fabijanića pod nazivom Počinje drugi život na našim otocima, krajem ljeta, te promocija istoimene knjige otvorena je u srijedu 3. svibnja u zagrebačkoj Galeriji Meandar media, Opata-vina 11. U knjizi, Fabijanić piše: ‘Pakiramo svoje doživljaje u sretne slike za sjećanje, dižemo sidro i odlazimo iz Raja koji smo okusili do kraja. Još jedanput se osvrćemo i u magli kroz koju se naziru obrisi našeg otoka, te naše pronađene Thulle, uvjeravamo se da smo zaustavili naš tajni svijet na najboljoj mogućoj točki, na vrhuncu koji će nas nadahnuti istom snagom kad sljedeći put spustimo jedro u nekoj od njegovih luk. U dobrovoljnom putovanju kroz stvarnost, prepuštamo se sjećanjima, vadimo fotografije i živimo u toj svojoj slici kao u nekom tajnom svijetu koji nije lažan kao ovaj koji bi svatko koga znalo rado napustio. Spavamo mirno jer boje naših snova podastiru se onako kako smo zamišljali da moraju izgledati kad smo krenuli u traganje za radošću.’

Fotografije su dio spomenute knjige, a nastale su 2005. godine u sklopu 23. likovne kolonije na otoku Sv. Nikola ispred Poreća. Izložba je otvorena do 3. lipnja 2006.

Fabijanićeva fotografija teži nadasvjetan poetizaciji krajolika, ali pozorno čitanje njezinih svojstava u vremenskoj protezi, od paških oblutaka do šibenskih veduta (Boje zavičaja, 1998.) otkriva nam promjene u nakanama i osjetljivosti: intimizam i susprgnuti sentimentalizam paškog razdoblja zamijenjeni su u dubrovačkom i šibenskom ciklusu raščlanom bom sadržaja vidokrugla kamere; anagogičan pristup ustuknuo je pred analitičkim. Predmet je ovdje više mišljen nego samo uočen, a oblik koji je posljedica takva postupka izraz je autorova stava koji se kroz predodžbu pretvorio u ideju.

Fabijanić je oduvijek znao obzirno postupati s predmetom, što ga je vodilo smirenim, ne-napregnutim interpretacijama motiva te svježim i neočekivanim vizurama kod snimanja artificijalnih predmeta kao što su, primjerice, kuća, grad ili brod, kao i prirodnih kao što su teksture tla i površine mora, otkrivajući nam tako nepoznate rakurse poznatih stvari.