Rekordni dobitaš, Tankerska plovidba, smanjila je troškove amortizacije gotovo četiri puta. Razlika je otišla u prihode i povećala dobit za 4.589 posto, ali prihodi od osnovne djelatnosti smanjili su se 9 posto.
Analitičar KD Asset Managementa smatra da su, generalno, hrvatske kompanije lani postigle vrlo dobre financijske rezultate. Vidljivi su efekti restrukturiranja kompanija u sklopu prilagodbe sve većoj konkurenciji na hrvatskom, regionalnom, a posebno na globalnom tržištu. Najvažniji rezultati restrukturiranja jesu značajna povećanja profitabilnosti hrvatskih kompanija. To je posebno vidljivo u kompanijama u privatnom vlasništvu. Kompanije kod kojih država ima značajnije udjele nisu pratile postignuća privatnog sektora u pogledu profitabilnosti. Što više, kod znatnog broja takvih kompanija zabilježeni su određeni negativni trendovi – kaže Marko Varga.
Objava rezultata Agrokora bila je ugodno iznenađenje za poslovnu javnost. Ukupna dobit grupe prešla je 700 milijuna kuna, što je ublažilo priče o prevelikoj i neodrživoj zaduženosti. Najveći doprinos dobrim rezultatima Agrokora dao je Konzum, čija se dobit lani povećala 202 posto u odnosu na 2004. te prodaja Kreditne banke koja je donijela četiri milijuna kuna. Konzum dobre rezultate može zahvaliti velikim ulaganjima u nove prodajne centre u 2004. godini, kad je dugoročna zaduženost Konzuma povećana s 86 na čak 390 milijuna kuna. Rezultati tih ulaganja, financiranih kreditima, bili su, međutim, vidljivi sljedeće godine. Tako su prihodi Konzuma od prodaje u zemlji lani bili za milijardu kuna veći.
Poput Agrokora, i Lura nagli rast prihoda može zahvaliti prodaji tvornice keksa Karolina (bivša Sloboda) austrijskom Lorenz Bahl sen Snack Worldu za 22,4 milijuna eura. Visoka dobit nije uvijek u najboljem poslovnom interesu kompanija, prije svega iz poreznih razloga. Zbog toga su mnoga domaća poduzeća koristila neobičnu mogućnost vrlo brze amortizacije koju im je omogućio hrvatski porezni zakon. Kako objašnjava Ivan Idžošić, stručni savjetnik u časopisu RIF, s poreznog aspekta država omogućuje znatno veću stopu amortizacije nego što bi to bilo ekonomski opravdano. Do prošle godine prema zakonu je bilo moguće gotovo svu imovinu amortizirati prema stopi od 100 posto, što je omogućavalo amortizaciju dijelova imovine u samo godini dana. To je povećavalo troškove i umanjivalo poreznu osnovicu. Primjerice, prije je ukupno porezno opterećenje na dobit bilo 35 posto, a nakon 2004. palo je na 20 posto. U razdoblju od 2001. do 2004. bilo je najviše takvih ubrzanih amortizacija, odnosno amortizacija zbog poreznih razloga. Od tada njihova uporaba pada, ali intenzitet je još značajan – kaže Ivan Idžošić.
Od lani stope amortizacije su ograničene i kreću se od 20 do 100 posto godišnje, što je slučaj s informatičkom opremom. No zakon je ostavio mogućnost da kompanija, ako tako odluči, može obračunavati amortizaciju prema stopi dvostrukoj od dopuštene.
Problem s ubrzanom amortizacijom dugotrajne imovine je i njezina podcijenjenost u bilanci, što može predstavljati problem kod, primjerice, procjene imovine za podizanje hipotekarnog kredita. Velike kompanije imaju revizore koji im osiguravaju i relativno visoke stope amortizacije i zadržavanje stvarne vrijednosti imovine u bilanci.