Pravo građenja je novo stvarno pravo u hrvatskom pravu, uvedeno Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu početkom 1997. godine. Riječ je o bitno drukčijem pravnom institutu od po nazivu sličnog prava – nadogradnje. Prema zakonskoj definiciji, pravo građenja je stvarno pravo na nečijem zemljištu na temelju kojega ovlaštenik ima pravo sagraditi vlastitu zgradu. Formulacija ‘nečije’ uključuje vlastito i tuđe, a poznata je i iz stranog prava. Međutim, u našem pravu to pravo može ali i ne mora imati vremensko ograničenje, što znači da se može zasnovati i ‘za vječnost’ što je dosta nelogično i različito od, npr. njemačkog rješenja s maksimalnim brojem godina na koje se to pravo može osnivati.
Formulacija ‘na zemljištu’ uža je i od pojma stvar i od pojma nekretnina i znači da, primjerice, nije moguće pravno građenja na nekoj već sagrađenoj zgradi. Pravo građenja podrazumijeva dodatno ‘umjetno’ zemljište koje postoji između onog ‘pravog’ zemljišta i zgrade koja se gradi, tako da se zgrada pravno gradi na tom umjetnom zemljištu odnosno na pravu građenja, dok pravo zemljište ostaje u dotadašnjem vlasništvu.
U praksi se gotovo i ne događa da se pravo građenja vremenski ograničava, što ga donekle izjednačava s pravom vlasništva. Ipak, ako naknadno vlasnici stanova sagrađenih na pravu građenja ne uspiju postati i vlasnici ili su vlasnici pravog zemljišta, prijeti im stanoviti rizik, primjerice u slučaju rušenja zgrade koja se u zakonskom roku ponovo ne sagradi. Ovo je pravo vrlo popularno kod stranaca, dakle onih koji nemaju državljanstvo Republike Hrvatske, jer za stjecanje toga prava (građenja) nema potrebe za ishodištem posebnih dozvola (suglasnosti) inače potrebnih za stjecanje prava vlasništva stranaca, a to u praksi zna biti jako složen i neizvjestan postupak.
Za pravo građenja specifična je i tzv. dvostruka uknjižba, što znači da se najprije knjiži kao teret u onom zemljišnoknjižnom ulošku u kojemu je upisano i ‘pravo zemljište’. Međutim, knjiži se i na način da se otvara novi zemljišnoknjižni ulošak u kojemu se u listu A upisuje pravo građenja na određenom zemljištu (npr. na čest.zem. 1), u B listu se upisuje titular ili nositelj prava građenja, dok se u C listu upisuje npr. hipoteka na pravo građenja, jer je riječ o pravu koje se može zalagati.
