POGREŠNO PREDSTAVLJEN NACIONALNI RAZVOJNI PROGRAM

Propuštena je prilika da ‘trener’, u ovom slučaju aktualni premijer, motivira svoje igrače (poslodavce i zaposlenike) da krenu prema naizgled nemogućim ostvarenjima stopa rasta od prosječno 6 posto.

Kao što je već uobičajeno u Sanaderovoj Vladi, i prvi potezi vezani uz Strategiju nacionalnog razvoja (dokument što ga Hrvatska radi tek na izričit zahtjev Europske unije) pogrešno su odigrani.

Prijedlog dokumenta, što ga je uz nekoliko suradnika izradila Martina Dalić, glavna državna tajnica za strategiju, tjednima se ‘povlačio po Vladinim stolovima’, a onda su njegovi dijelovi ‘procurili’ i izvan Banskih dvora. Bilo je samo pitanje kad će to neka novina objaviti, a tako smo i mi došli do materijala – objavili smo osnove u prošlom broju Lidera. Nakon toga s njihovim objavljivanjem počele su i ostale novine, da bi se tek potom krenulo i sa službenim predstavljanjem na Nacionalnom vijeću za konkurentnost i na adresama.

A trebalo je samo u kratkom roku, prije nego su kopije počele kolati Zagrebom, organizirati veliki skup. Jer, jednom se predstavlja strategija. Naravno, ako se na nju ozbiljno računa.

Druga je greška u tome što je taj dokument, koji bi trebao odrediti živote svih stanovnika Hrvatske i unutar toga poslovne zajednice, odmah trebao predstaviti premijer Ivo Sanader. A ne da on kao prethodnicu šalje Martinu Dalić, pa ako ova preživi prve reakcije javnosti, sindikata i poslodavaca – onda će se i oprezni predsjednik Vlade pojaviti na predstavljanju.

Naravno, bitno je što piše u Strategiji, ali ovo je bila prilika da ‘trener’, u ovom slučaju aktualni premijer, motivira svoje igrače (poslodavce i zaposlenike) kako bi se zaputili prema naizgled nemogućim ostvarenjima. Stope rasta od 6 posto mogle bi biti cilj za čije bi ostvarenje, s obzirom na okolnosti, trebalo proliti mnogo ‘krvi, znoja i suza’, a njegovo bi ostvarenje zasigurno pobudilo zadovoljstvo. Slično je i s ciljem da se u trenutku ulaska Hrvatske u EU nezaposlenost spusti ispod 10 posto. Razvodnjajući prvi dojam puštanjem državne tajnice u izviđanje, veliki se dio motivacijske priče na taj način nepovratno izgubio. U ovom slučaju nije trebalo igrati na uobičajeni zahtjev za ‘nacionalnim konsenzusom’. Bude li se čekalo da se svi dijelovi društva usuglase u vezi s onime što treba napraviti, posao ili nikad neće biti gotov, ili će posljedica biti kompromis koji će zapravo značiti zadržavanje dosadašnjih odnosa i prava.

Strategija je trebala biti sredstvo kojim bi Sanader pokazao kako je i unatoč opasnosti od sukoba spremam voditi politiku koja dugoročno znači uzlet ekonomije na zdravim (izvoznim) i održivim temeljima. Ovako, sindikati su već počeli s razbljaživanjima. A kako su izbori blizu, ne treba očekivati preveliki otpor Vlade.

Na osnovi dostupnih dijelova Strategije može se reći da je ekonomistica Martina Dalić ostala vjerna svojim dosadašnjim stajalištima i pristupu takvoj vrsti dokumenata. Pogotovo kad je riječ o izbjegavanju skliskog područja odnosa prema pojedinim granama proizvodnje ili usluga. Iz dokumenta je vidljivo da se slijedi logiku prema kojoj država treba pomoći u stvaranju jednakih uvjeta za sve tržišne subjekte, pa neka onda najposobniji to iskoriste.

Već na prvom koracima to će izazvati probleme. U tjednu kad su ‘procurile’ Osnove strategije, iz Bruxellesa se, s pregovara za poduzetništvo i industrijsku politiku, vratila Olgica Spevec. Donijela je zahtjev da Hrvatska predoči Europskoj komisiji preciznu regulativu industrijske politike. Rešetanje hrvatske strane u sjedištu EK-a pokazalo je da ova zemlja nema cjelovitu industrijsku politiku. S obzirom na to da su autori Strategije blago rečeno alergični na planiranje razvoja konkretnih djelatnosti, sada će među ostalim nastati i sudar već izrađene opće strategije i još potrebne strategije razvoja pojedinih industrijskih grana.

Zanimljiva je i tema o predviđenim stopama rasta. Valja priznati kako ipak iznenađuje da se došlo do stopa od 6 posto. I samo malo ispod stopa što ih je u svojoj strategiji predvidio Dalićin prethodnik u Uredu za strategiju, Ante Babić. A njegov se rad uopće nije razmatrao niti je bio upućen na javnu raspravu.

Snizenje stopa zacijelo je cilj koji bi mogao potaknuti motivaciju, ali uz drastično novu ekonomsku politiku. Uza sadašnju, a Strategija je bitno ne mijenja, već i na 4 posto Hrvatska narodna banka mora hladiti konjunkturu.