Policija prekida program TV BK

G ašnjem kompanije Moptel i BK Televisije, prema gledanosti treće TV mreže u Srbiji, privodi se kraju proces demontiranja carstva Karićevih, najbogatije obitelji u Srbiji, koja je svoj uspon počela još prije tri desetljeća u Peći kao pionir privatnog biznisa u SFRJ. Velik novac, međutim, zaradili su gradnjama u Rusiji, a devedesetih, nakon povratka u Beograd, osnivaju poslovni imperij i stječu status najbogatijih ljudi na Balkanu. No, carstvo zasnovano na sprezi s politikom jednako je tako od politike i stradalo.

Za Kariće loši dani stižu s dolaskom na vlast DOS-a 2000. godine. Od tada oduzete su dozvole za rad njihovoj Astra banci, a sada Moptelu i TV BK. Njihove tvrtke ugašene su ili su ih preuzele državne upravljačke strukture, a Bogoljub i Sreten, za kojima su raspisane tjeralice, u izbjeglištvu su (spominju se države Ruske Federacije). Najteže je bilo gašenje, zasad privremeno, ali vrlo vjerojatno i trajno, programa BK TV, jer su se novinari ‘zavisni i nezavisni’ u Srbiji usprotvili toj akciji aktualnih vlasti. Kordon policije u noći između 25. i 26. travnja ove godine zauzeo je zgradu BK TV i prekinuo emitiranje programa. To je zasad, bar za širu javnost, bilo posljednje što je učinjeno u gašenju poslovnoga i političkog uspona braće Karić i njihove stranke Pokret za preporod Srbije, treće po snazi u Srbiji. Istina, i dalje se održavaju sastanci pripadnika stranke, ali bez medijeske propagande. Mnogi tvrde da je sve počelo sukobom Karića s Mlađanom Dinkićem, koji je kao guverner nakon demokratskih promjena u Srbiji 2000. donio odluku o oduzimanju dozvole za rad Astra banci, a danas je ministar financija i očito ‘dovršava posao’ koji je tada započeo. Ono za što Dinkić tereti Kariće nepodmirene su obaveze prema državi. A u čemu ima i dosta istine. Autor ovih redaka je u vrhu vlasti saznao da će Karić proći kao i Zemunski klan, čija je zgrada sravnjena sa zemljom tako da nema nikakvih tragova njihova postojanja.

Poznavatelji prilika znaju da je Bogoljub Karić početkom devedesetih godina dobio posao desetljeća: zajedno s državom osniva Moptel, poduzeće koje će pružati usluge mobilne telefonije, privredne grane u nevjerojatnoj ekspanziji koja donosi veliki profit. Tada nije bio problem prijeći preko zakonskih odredbi koje nisu dopuštale da Karićeva tvrtka, registrirana u Rusiji, kao strana kompanija dobije većinsko vlasništvo u toj kompaniji, jer je ‘dokazao’ da unatoč sankcijama u zemlju može uvesti potrebnu opremu. Nije bio problem ni dati mu monopol od 20 godina za bavljenje mobilnom telefonijom. Čak mu je ponuđeno, ali je on odbio, da prije Dafine i Jezde formira piramidalni bankarski sustav, koji je imao čuvene posljedice po građane. Prepoznavaši nepresušni izvor dobre zarade, Karić ga je dobro utvrdio od svih koji bi mogli posegnuti za dijelom kolača.

Vjerojatno uvjeren da mu se neće dogoditi ovo što danas proživljava, Karić je sve usmjerio na svoju kompaniju. Pogrešan potez, ali – profitabilan. Njegova je, naime, greška što zaradu nije dijelio ravnopravno s državom (ili možda s nekim u državi), već je smislio način da sve ostane u njegovoj tvrtki. Osnovao je mnoštvo novih kompanija koje su dobile neraskidive ugovore s Moptelom da za račun kompanije prodaju prepaid kartice ili smišljaju reklamne kampanje, iznajmljuju vozila, osiguravaju prostorije…

Najstariji brat Sreten ima funkcije generalnog direktora Moptela, potpredsjednika Udruženja industrijalaca i poduzetnika, kao i funkciju predsjednika Astra grupe i potpredsjednika Odjela za osiguranje i imovinu u toj kompaniji. Osim što se u zvaničnim biografijama navodi da je akademik Dragomir Karić bio suosnivač i potpredsjednik Astra grupe za Istočnu Europu i Rusiju, predsjednik Agro Karić banke u Moskvi i njihove građevinske tvrtke u Rusiji. Nekadašnji fotograf i karatist Zoran Karić je bio potpredsjednik Astra grupe zadužen za Zapadnu Europu. Olivera Karić-Nedeljković najpoznatija je kao direktorica Femili turista (turistički dio Astra grupe), ali i kao član Upravnog odbora Karić fondacije.

Iako najmladi od njih petoro, Bogoljub Karić je zapravo ‘glava kuće’ i kao takav bio je predsjednik ili direktor svega što su Karići posjedovali, ili još posjeduju. U službenoj biografiji navodi se da je osnivač obiteljske kompanije Braća Karić, osnivač prvog privatnog sveučilišta u Srbiji, ali i u Ruskoj Federaciji. Navodi se također da je stvorio ‘jednu od najvećih privatnih međunarodnih grupacija u jugoistočnom dijelu Europe poznatu pod nazivom Astra grupa’, da je osnivač Karić fondacije i Udruženja industrijalaca i poduzetnika SCG, osnivač TV BK, te osnivač i predsjednik stranke Pokret snaga Srbije. Danas je najpoznatiji kao bjegunac s potjernice.

I tako, iako su svi dobro zarađivali, u knjigama je državi prikazivano da se posluje na pozitivnoj nuli ili da se ostvaruje mali profit – dovoljan razlog da državi ne pripadne ni dinar. Istovremeno je raslo bogatstvo porodice Karić, građene su privatne vile u Beogradu… Država, pritisnuta teškom besparicom, odlučila je osnovati svoju mobilnu telefoniju, ali to nije bio problem za Karića. Za odricanje od monopola dobio je ‘fer’ odštetu od 13 posto udjela u novoosnovanom Telekomu.

No, stiže i 2000. godina. Na vlast u Srbiji dolazi DOS, u čijem je sastavu i beskompromisni Karićev protivnik, današnji ministar financija Mladen Dinkić. Ipak, ni vlada Zorana Đinđića ni Zorana Živkovića nisu imale snage uhvatiti se u koštar sa spornim pitanjima u vezi s Mbotelom. Najvažnija stvar, čini se, bila je naplatiti Kariću porez na ekstraprofit i na taj način umanjiti njegovo, za srpske prilike, enormno bogatstvo. No, ni to nije provedeno do kraja, nije naplaćen cijeli dug, a i ono što jeste naplaćeno je prisilnim putem, uvođenjem prinudne uprave u Mbotel kako bi bilo osigurano plaćanje. Tada je propuštena prilika da se zagrebe ispod površine i provjerite priču da u Mbotelu nije sve regularno. Upravo suprotno, danas se zna da su se u to vrijeme dogodile najbrojnije prijave. Najviše krivičnih prijava podnesenih u istrazi protiv Karića i ostalih odgovornih odnosi se na krivična djela počinjena baš u razdoblju državne prinudne uprave.

Karić je uspio preživjeti i 2004. i prvu godinu vlasti nove vlade. Prije svega zahvaljujući kratkom političkom flertu s liderom Nove Srbije i ministrom za kapitalne investicije Velimirovom Ilićem. Iako je Dinkić došao do većih ovlasti kao ministar financija, u odnosu na funkciju u vrijeme DOS-a, uloga mirovora i posrednika Ilića sprečavala ga je da povuče konkretne poteze. Tek nakon razlaza Karića i Ilića počinje šira akcija na zaštiti državne imovine. Shvativši da je i posljednje uporište izgubljeno, Karić mijenja strategiju, okreće se aktivnom uplatnom u politički život, što bi u kombinaciji s novcem postalo moćno oružje za ostanak na površini, pa i preuzimanje dijela vlasti. No, dokazi o malverzacijama koji su isplivali na površinu bili su toliko jaki da se Karić morao riješiti vrućega krumpira. Najbolji način bila je prodaja.

Rusi iz Alfa grupe bili su dovoljno mudri da se ne upecaju na njegovu ponudu, ali znamo nije izbjegao kontroverzni Austrijanac Martin Schlaf. Oduzimajem licencije za rad Mobtelu njegova će investicija biti višestruko obezvrijedena. Istraga je pronašla mnogo ugovora koje ni Šlafovi predstavnici, a ni suvlasnik Mbotela, poduzeće PTT Srbija, nikad nisu vidjeli jer su bili strogo čuvana tajna. Kad je počeo obračun s Karićima, javnost je saznala da Mobtel zapošljava 4.000 ljudi, a da gotovo pola platnog fonda troši 118 Karića i njihovih rođaka. Tek kad je država preuzela kontrolu nad mrežom 063, privremeni administrator iz Telekoma Srbije ograničio je zarade tako da najviše rangirani rukovodilac može primiti maksimalno 250.000 dinara na mjesec.

Dozvolu nije dobila ni niška postaja TV5, koja je u javnosti također smatrala favoritom, naročito zbog toga što u Strategiji RRA piše da će se truditi jačati lokalne i regionalne postaje te da će se zalagati da nacionalni emiteri ne moraju imati sjedište u Beogradu. Čelnici TV5 ističu da je uz političke igre prisutna i beogradizacija Srbije. No, pojavio se i problem koji nije geografski, a to je da u njoj više od 26 posto kapitala pripada Oliveri Nedeljković, sestri Bogoljuba Karića. U TV5 objasnili su da se to nije osjećalo u njihovom programu, ali je Savjet RRA smatrao da problem nije program, već činjenica da je Olivera Nedeljković obuhvaćena istragom koja se vodi protiv njezinе braće. Inače, Olivera Nedeljković, kao i ostali članovi obitelji, članica je niza upravnih i nadzornih odbora Karićevih tvrtki, a također i vlasnica poput Famili turista.

Poslije prvog čovjeka kompanije Bogoljuba Karića, nestao je i njegov brat Sreten Karić, generalni direktor poduzeća Mobilne telekomunikacije Srbije BK – PTT, jer je za njim raspisana tjeralica zbog sumnje da je oštetio državu za oko 50 milijuna dolara. Krivičnom prijavom obuhvaćeno je još niz rukovodilaca u Karićevoj kompaniji. Epilog svega jest da je Moptel koliko-to-liko spašen i od njega će država nešto i zaraditi. No, Karićima vjerojatno ostaje dobro skrivenih 700 milijuna dolara, za koliko se procjenjuje da je oštećen Moptel. Osim dolara, i Karići su daleko izvan domašaja zakona i pitanje je hoće li se ikada vratiti u Srbiju, a imovina koja im može biti zaplijenjena nije ni blizu tog duga. Njihov imperij urušio se kao kuća od karata. Tvrtke koje su živjele od Moptela u kliničkoj su smrti, jer su ostale bez osnovnih prihoda.

Rješenje koje je Vlada Srbije pronašla u razgovoru sa Šlafom, kako kažu ministri, zadovoljava obje strane, ali ostaje gorak uskazivanja da se na vrhuncu moći Moptel mogao prodati za više od milijardu eura, a sada se takva brojka može samo priželjivati. Kompanija bi sigurno bila vrednija da iz nje nije ‘isisan’ velik novac. Možda je državi moglo pripasti i svih 100 posto vlasništva Moptela da je ustrajala na dokazivanju da Karićeva tvrtka Sistem Braća Karić – BK Trejd ne postoji, jer nigdje nije registrirana i nema veze s BK Trejdom koji je kupio Slaf. Umjesto toga, napravljen je kompromis da Austrijanci ne bi bili oštećeni, a Srbija sačuvala pozitivan imidž kod investitora.

Konačni obračun s Karićima počinje uoči donošenja odluke o dodjeli dozvola za emitiranje programa na nacionalnoj razini. Bura nastaje kad Republička radiodifuzna agencija (RRA) nije dodijelila frekvenciju za nacionalni program TV BK-u, dok su je dobili neke mnogo manje gledane televizije, pa čak i neke koje su tek osnivali politički moći- nici u Srbiji. Dugo se čekalo na objašnjenje zašto su izostali, a kad je stiglo, u njemu se kao nedostatak navodi da su previše vreme posvećivali čelniku stranke koju vodi Bogoljub Karić i njegovim promocijama. Još je navedeno da BK ima blokirani račun, da više od 53 posto kapitala pripada tvrtkama koje su likvidirane ili su u postupku likvidacija (Astra banka i Evropa osiguranje).

Uza sve to, istaknuo je da je BK TV već niz puta upozoravan na kršenje zakona, davanje previše prostora Bogoljubu Kariću, a navodi se da je od ljeta 2005. do siječnja 2006. godine emitirano 547 priloga o aktivnostima Pokreta snaga Srbije, a 831 o svim ostalim strankama. Zbog toga su kažnjavani mjerama javnog upozorenja, ali se situacija nije mnogo promijenila. Najčešće kršenje zakona odnosilo se na zabranu stranačkog marketinga izvan predizborne kampanje.

Budući da se TV BK oglasio na sva upozorenja (nisu sami zaustavili emitiranje programa), u noći između 25. i 26. travnja 2006. godine kordon policije upao je u tu kuću i – prekinuo program. Ministar kulture i informiranja u Vladi Srbije Dragan Kojadinović istaknuo je da ne zna tko je naredio policiji da prekine program, uz naglasak da taj postupak ne vodi demokratizaciji zemlje i da takve scene podsjećaju na najmračnije doba režima Slobodana Miloševića.

No, BK TV dobio je snažnu podršku javnosti. U njihovu korist navodi se da imaju iskustva u radiodifuziji i da su treći po gledanosti. Poslije prekida emitiranja programa TV BK, uslijedili su brojni protesti. Adut za obranu BK TV je i taj što u lipnju počinje Svjetsko nogometno prvenstvo, a ekskluzivna prava prijenosa za Srbiju i Crnu Goru ima baš ta kuća.

Gašenjem programa gledatelji bi mogli ostati prikraćeni za SP, koji gledaju milijarde ljudi širom svijeta. No, aktualne vlasti u Srbiji, prema obećanju, to neće dopustiti. Tako je s nekoliko godina zakašnjenja Srbija napokon počela sredivati svoj medijski prostor.