Travanjske promjene kamata

Dio analitičara neobuzdavanje plasmana banaka objašnjava samo jednim razlogom: bankari moraju svojim vlasnicima u inozemstvu pokazati kakav rast mogu ostvariti i zauzeti mjesto na tržištu.

Kamate na stambene kredite i dalje su najpovoljnije, a slijede autokrediti kod kojih se EKS kreće od 7,56 posto u RBA do 13,32 posto u Podravskoj banci. Na mjesečnoj razini kamatu na autokredite povećala je za pola postotna boda HVB Splitska banka. Kamate za nenamjenske kredite kreću se u rasponu od približno 9 do 15 posto, a potrošački od približno 8 do 13 posto. Primjetno su niže kamate u bankama u vlasništvu stranaca. No ipak, prema nedavnoj analizi HNB-a, kamate prema kojima se te banke zadužuju kod svojih vlasnica u inozemstvu upola su manje od kamata koje one imaju na kredite građana u zemlji.

Ipak, niti jedna banka ne želi učiniti prvi korak. Teško je, naime, zamisliti onu koja bi, prije svega zbog konkurencije, bila spremna to učiniti. Zato su i nakon konferencije te najave malo i ublažene. Naime, ‘prijetnja’ banaka kroz povećanje kamata već je videna, otkad je HNB počeo uvoditi mjere prema bankama prije tri godine, a s ciljem usporavanja rasta vanjskog duga.

Koliko god HNB ogorčava bankare, njima je jasno da HNB mora obavljati svoj posao. Jer država u vezi s tim pitanjem ne čini dovoljno. Iako postoje ideje nekih ekonomista o selektivnom pristupu mjera na strani ponude banaka, odnosno njihovo uvođenje samo na pojedine kredite, takva se mogućnost može odbaciti jer nema zakonsku potporu. Većina se slaže, a ima i suglasnost bankara, da fiskalna vlast mora preuzeti posao na način da ograniči potražnju. Odnosno da primjerice povećanjem trošarina poskupi proizvod. No, Vlada je neizravno već nedavno tu mogućnost odbacila.

Najava banaka o rastu kamata od banaka traje je koliko i mjere HNB-a. Krenule su 2003. godine kad je HNB ograničio rast kredita na 16 posto, a kontrola se uvela svakoga kvartala. Za svako prekoračenje banke su trebale dvostruko veći iznos od prekoračenog izdvojiti kroz tromjesečne blagajničke zapise. Već tada banke su počele izrađivati računice zbog, kako su već tada rekli, ‘poostrenih’ mjera, koje mogu utjecati na njihovo poslovanje. Nakon uvođenja prvih mjera, kreditna aktivnost se uistinu smanjivala, ali to je bio samo rezultat plasiranja novca tajnim kanalima kroz leasing društva. Iste godine uvedena je mjera 35-postotne pokrivenosti obveza likvidnim potraživanjima, a koja se počela kontroli rati svaki dan. Naime, kontrola potkraj mjeseća omogućavala je bankama da se u tom razdoblju kratkoročno zaduže i zadovolje zahtjev HNB-a. Već s prvim mjerama te godine počele su i najave poslovnih banaka o povećanju kamata. I od tada su takve ‘protumjere’ banaka prisutne, ali nisu nikada zaživjele. Štoviše, aktivne su kamate sve do ove godine padale. Već je na početku i HNB odbacio mogućnost rasta kamata zbog velike konkurencije. Sljedeće godine HNB je poručio i državi da mora svoje fiskalne projekcije uskladiti s monetarnima, jer samo tako mjere mogu pokazati svoj dugoročni učinak. No konačno usklađenje nije se dogodilo.

Budući da se mjere nisu pokazale dovoljno učinkovitima, HNB sredinom 2004. godine uvodi graničnu obveznu pričuvu od 24 posto, odnosno iznos koji banke moraju plaćati za svako prekoračenje zaduživanja u odnosu na srpanj 2004. godine. Od tada ta je stopa u nekoliko navrata povećana, prvo na 30, pa 40 posto, dok je sada na 55 posto. Uvodi se ne samo na banke nego i na sve povezane u grupaciju, uključujući leasing društva. Ove godine uvedena je stopa posebne pričuve od 55 posto i za svako zaduživanje banaka kroz vrijednosne papire, a nakon što je RBA pokušala na taj način izbjeći mjere. Mjera od 35 posto o pokrivenosti deviznih obveza likvidnim potraživanjima smanjena je na 32 posto da bi se bankama koje su se prošle godine opredijelile u zaduživanju na domaći tržište oslobodio novac za financiranje države. Ista smjernica države nastavljena je. Da bi bankama dodatno oslobodila novac za realno moguće kreditiranje, HNB je još 2003. godine snizio stopu obvezne rezerve s 19 na 18 posto, a prošle godine dodatno na 17 posto, ali obećanih 16 posto sredinom ove godine još je neizvjesno.

Država se počela zaduživati u zemlji, ali uz stalno prisutne mjere HNB-a i najava o povećanju kamata prošle je godine to postalo upitno, u slučaju rasta kamata, jer bi tada krediti države poskupljeli. Zbog toga su se i ‘sukobili’ guverner Rohatinski i ministar financija Šuker. Ministar je odgovornim smatrao guvernera, jer je ‘zakasnio’ s mjerama, dok je HNB upozoravao da država čini premalo u pogledu fiskalnih mjera koje bi zaustavile vanjski dug. Vjerojatno se niti danas mišljenja pretjerano ne razilaze, ali su strane našle kompromis.