Poput alkoholičara, i internet ovisnici skrivaju svoj problem, često ne priznajući ni sebi ni drugima koliko zapravo vremena troše na surfanje.
Opet ste sinoć do kasno u noć surfali internetom. Obitelj je davno zaspala, a vi ste samo na čas željeli provjeriti situaciju na burzi, u državi i okolici, pročitati prispele e-mailove – ostali ste ispred ekrana do tri ujutro. Je li vam netko iz obitelji već počeo prigovarati da previše vremena provodite na internetu? Jeste li zbog toga počeli zanemarivati prijatelje, obveze, zaboravili na glad? Chatate, downloadirate glazbu, filmove ili najnovije programe (koje zapravo rijetko koristite)? Imate li on-line prijatelja čiji vam lik, niti glas nisu poznati? Svaki pozitivan odgovor na ova pitanja povećava vjerojatnost da imate smanjenu kontrolu nad time koliko vremena provodite na internetu. Možda već imate i problem.
Devedesetih godina prošlog stoljeća ulazi u uporabu i nov medicinski termin – ‘ovisnost o internetu’. Amerikanci već su našli i naziv za taj problem – IAD ili Internet Addiction Disorder odnosno ‘poremećaj ovisnosti o internetu’. Isprva je taj pojam izazivao kontroverze, no s vremenom se sve više ljudi žali na to da su se ‘zakačili’ i prva stvar koju rade kad se probude jest provjera jesu li dobili e-mail, čak i prije nego što ispiju ne gutljaj kave.
Iako o pravoj ovisnosti govorimo tek kada postoji i snažna tjelesna ili biokemijska reakcija vezana uz izvor ovisnosti, mnogi stručnjaci smatraju da je rizik tjelesne ovisnosti o internetu još minimalan, ali ipak postoji. Teško je odrediti koji bi broj sati provedenih surfajući na internetu bio prihvatljiv, no općenito se smatra da to vrijeme ne bi smjelo prelaziti 40 sati na tjedan (kao i puno radno vrijeme!), pod uvjetom da s u to ne ubroje sati koje iz profesionalnih razloga provodite za kompjutorom.
Pojedinci koji su već prešli tu granicu uglavnom to vrijeme otkidaju od obiteljskoga ili društvenog života te nerijetko i od sna. U ekstremnim slučajevima budnima se održavaju ne samo kofeinskim shutovima, već i nekim stimulansima, samo da si osiguraju dodatno internet vrijeme.
Kao posljedica tako drastičnog zakidanja od sna javlja se iscrpljenost, mučnina i opća slabost, a u krajnjoj konzervaciji i potpuni pad imuniteta zbog tjelesne iscrpljenosti i poremećaja u ishrani. Posljedica je i slaba koncentracija, koja se nužno odražava na smanjenu sposobnost obavljanja posla, kao i nespremnost na druge obveze u zajednici ili obitelji. Odnosi s bliskim osobama bitno su narušeni, a (bračni) partneri prve su ‘žrtve’ te ovisnosti.