Četiri najveća nakladnika – 89 posto udžbenika

Na tržištu udžbenika za školsku godinu 2006/07. vodeće mjesto i dalje zadržava Školska knjiga Ante Žužula sa 40-postotnim udjelom, ali opasno joj se približava Profil, rastom od 17,96 posto u odnosu na prošlu godinu, dok Alfa i Znanje ostaju daleko iza vodećih na trećem i četvrtom mjestu – to se može zaključiti prema dosad obrađenim podacima o udžbenicima, koji obuhvaćaju oko 50 posto osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj, a konačni rezultati znan će se potkraj jedna. Prema dosad objavljenim nastavničkim narudžbama, u odnosu na prošlu godinu Školska knjiga zadržala se na gotovo istoj razini s rastom zastupljenosti od 0,91 posto, dok je rast Profila bio 17,96 posto. Znanje je sa 6,09 posto zastupljenosti palo na 4,60 posto, a Alfa sa 14,23 na 12,36 posto.

Obrada podataka o udžbenicima koje su odabrani nastavnici upravo završava i sljedećeg tjedna Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavit će popis od 1260 naslova po kojima će školari u Hrvatskoj učiti u sljedećoj školskoj godini 2006/07. Prema novom Zakonu o udžbenicima za osnovne i srednje škole, prvi put udžbenike su nastavnici birali u dva kruha. U prvom su krugu među udžbenicima koje su im predstavili nakladnici nastavnici izabrali one koje smatraju najkvalitetnijima za rad u školama, a u drugi krug ušla su samo prva tri udžbenika među izabranima, ako ih je biralo više od 10 posto nastavnika. Iako obrada podataka još nije konačna, izdavači udžbenika već su izvukli neke zaključke.

Tržištem udžbenika u osnovnim školama gotovo su u cjelini zavladali tzv. veliki nakladnici, što ranije nije bio slučaj. U škole ulaze tri udžbenika po razredu, kako je to određeno novim zakonom. Nevjerojatno je, ali gotovo u svim predmetima prva tri mjesta zauzimaju upravo isti veliki nakladnici! S druge strane, poznato je da su mali nakladnici, koji su se specijalizirali samo za jedan ili dva predmeta (u kojem imaju ponajbolje autore), imali najbolje i najprihvatljivije udžbenike. Gotovo preko noći osnovne škole ‘okrenule su leda’ takvim specijaliziranim malim nakladnicima. Ta drastična i neobjašnjiva pojava može se protumačiti samo nelojalnom konkurencijom kojom su (veliki) izdavači ovaj put krenuli u ‘osvajanje’ tržišta’, komentira u lipanjskom broju časopisa Meridijani prof. dr. Dragutin Feletar.

Prednost velikih izdavača nastala je jer su krenuli u predstavljanje novih udžbenika čak mjesec dana prije nego što su dobili odobrenje Ministarstva. Udžbenici malih izdavača, koji su se držali zakona, stigli su u škole u posljednji trenutak. Ali u mnogim školama (ravnatelj) su izbor udžbenika završili prije nego što su.

Glavni je cilj promjena u zakonu bio da se omogući izbor što kvalitetnijih udžbenika i zdrava tržišna konkurencija među nakladnicima – komentira Martin Oršolić, pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa. – Znamo za primjere da su veliki nakladnici udžbenike tiskali u 1.000 primjeraka i ranije ih dostavili nastavnicima koji su ih trebali izabrati, dok si mali nakladnici to nisu mogli priuštiti. Kao nekadašnji ravnatelj III. gimnazije znam za primjer udžbenika iz matematičke autora Elezović-Dakić, koji je izuzetno kvalitetan, a ove godine nije na vrijeme dostavljen nakladnicima. Isto se dogodilo i s tradicionalno kvalitetnim udžbenicima povijesti i zemljopisa izdavačke kuće Meridijani. Ali nije na Ministarstvu da utvrđuje koliko je na izbor nastavnika djelovala promidžba.

A promidžba na tržištu udžbenika podrazumijeva seminare i sastanke za nastavnike u organizaciji izdavača na kojima se prezentiraju udžbenici. Postalo je već i uobičajeno da su priručnici za nastavnike, koji uz vježbenice i radne bilježnice zakružuju udžbenički komplet, dar za izbor ili pak poticaj nastavnicama da izaberu baš taj udžbenik.

Nije točno da se novim zakonom ide na ruku velikim izdavačima, na-uštrb kvalitete udžbenika, jer i veliki izdavači mogu imati i te kako kvalitetne udžbenike – komentira Martin Oršolić. – Veliki su izdavači, naime, uložili u promociju, ali i u kvalitetu svojih udžbenika mnogo više novca nego mali, tako da su u posljednje dvije-tri godine okupili vrlo kvalitetne timove autora i podigli tehničku kvalitetu udžbenika.

Ukupna godišnja vrijednost tržišta udžbenika u Hrvatskoj procjenjuje se na oko 400 milijuna kuna – navodi Damir Plejić, direktor razvoja izdavačke kuće Znanje, koja je u tržišnoj utakmici na četvrtom mjestu, a lider je i inovator na tržištima udžbenika za odgojne predmete, likovni i glazbeni, u koje je i ove godine najviše uložila i to, kako kažu, uspješno.

Javnost je kod nas negativno senzibilizirana, jer prevladava uvjerenje da je riječ o monopolnom tržištu na kojemu se ostvaruju golemi promet i zarade. Stvarnost je potpuno drukčija: tržišna je utakmica žestoka, materijalna ulaganja golema, posebice marketinška, a proizvodni ciklus dugačak – od početnih ulaganja do prvih prihoda protekne i do dvije godine, koliko traje izrada ozbiljne udžbeničke serije. Sve to uz uvjet pozitivne ocjene Ministarstva i uspješne recepcije na vrlo hirovitom tržištu. Osim toga, uvjeti tržišnog natjecanja dodatno su ograničeni novim Zakonom o udžbenicima. Sve to više pogoduje velikim nakladnicima, koji imaju stabilan tok novca (cashflow) i mogu podnijeti velike troškove bez narušavanja poslovanja. Manji nakladnici okreću se specijalizaciji i igraju na posebne projekte za točno specificiranu ciljnu publiku. Najveći nakladnici smanjuju broja školske djece, odnosno tržišta, kompenziraju nastupom na tržištu Bosne i Hercegovine, a odnedavna i Srbije i Crne Gore.

Plejić također navodi da problem nije zakon, već njegovo provođenje i slaže se s prof. Feletarom.

Učitelji su pod golemim pritiskom nakladnika, ali i pojedine osobe u prosjeknom sustavu unutar i izvan škola nezakonito djeluju na autonomnost njihova odabira. Posljednje dva tri godine taj je trend uočljiviji, pa bi jedna od važnijih zadaća države u sljedećem razdoblju trebala biti sprečavanje tih nepravilnosti – komentira Plejić.

Novi zakon trebao bi ipak biti korak prema sređivanju stanja na tržištu udžbenika i pridonijet će kvaliteti udžbenika, smatra Daniel Žderić, direktor i vlasnik izdavačke kuće Profil, jer su njime prvi put predviđene kaznene mjere za pojedince ili kuće za koje se ustanovilo da su nezakonito utjecale na izbor udžbenika, a sankcioniira se i sukob interesa, koji je dosad bio legitiman, budući da su autori udžbenika mogli biti i savjetnici u Zavodu za školstvo, Ministarstvu i raznim strukovnim organizacijama koje su mogle djelovati na izbor udžbenika.

Prigovori malih nakladnika neosnovani su, jer su predstavnici Ministarstva prije donošenja zakona održali više sastanaka s predstavnicima i autora i nakladnika, svi su oni konzultirani i nitko nije imao primjedbi na zakon koji je bio u pripremi – napominje Žderić. Prema njegovom mišljenju, kriteriji kvalitete i promidžbe međusobno se nadopunjuju jer, kako kaže, marketing će pomoći svakoj kvaliteti.

Tržište udžbenika može se usporediti s tržištem voća i povrća, na kojem će one ekološke, zdrave proizvode, koji su neugledni i sitniji, kupovati samo ekološki osvježena manjina, dok će se u daleko većim količinama prodavati krupniji plodovi, tretirani kemikalijama – objašnjava Žderić i dodaje: – No, zato stalno ulažemo u kvalitetu proizvoda, jer Profil je jedini u Hrvatskoj član Europskog udruženja edukativnih izdavača, koje u svakoj zemlji ima samo jednog predstavnika.

Kako kaže Daniel Žderić, novi zakon o udžbenicima ističe za sve i jednako je kritičan i prema malim, kao i prema velikim izdavačima. Prof. dr. Feletar i direktor Profil ipak nisu usamljeni u svojim procjenama da se na tržištu udžbenika poseže i za nedozvoljenim sredstvima, jer u Ministarstvu prosvjete također znaju da ima nezakonitih pokušaja utjecaja na izbor nastavnika, ali malo toga mogu učiniti.

Nismo slijepi, znamo da se to događa – potvrđuje Oršolić.

Kaznene odredbe predviđaju novčane kazne ako se radi pritisak na nastavnike koji trebaju izabrati udžbenik, ali rijetko će tko priznati da je na njega izvršen pritisak i navesti argumente. Svi će radije potvrditi da su udžbenik izabrani dobrovoljno. Ali ako se nezakonitost argumentirano dokaze, slučaj bi se trebao sudski procesuirati. Zato smo ove godine svim ravnateljima uputili dopis u kojem smo naglasili da su, u skladu sa Zakonom o udžbenicima, dužni omogućiti učiteljima i nastavnicima potpuno slobodan izbor iz popisa odobrenih udžbenika.

Prave promjene na tržištu udžbenika ne mogu se dogoditi bez promjena u planu i programu, procjenjuju upućeni. U uređenim društvima, primjerice u Francuskoj, školska vijeća biraju generalnog menadžera škola i on je odgovoran za rezultat, a to je kvaliteta znanja. Znanje je, naime, proizvod škole, koji treba vrednovati. S obzirom na rezultat vanjskog vrednovanja, škola dobiva ocjenu o kojoj ovisi nastavnička primanja. Ako je rezultat prema tom mjerilu nizak i ako su ocjene počele padati, učenici će se početi upisivati u druge škole. Nastavno vijeće tada će smijeniti starog i postaviti drugog ravnatelja, koji će moći održati visoke ocjene. Kod nas je tek ove godine u prvom razredu gimnazije provedeno vanjsko vrednovanje znanja. Udžbenici se istodobno smatraju skupima i nekvalitetnima, iako u Njemačkoj udžbenik stoji 15 do 20 eura, bez obzira na mnogo višu nakladu nego u Hrvatskoj. I nikome ne smeta što je udžbenika ‘previše’, jer konkurencija stvara kvalitetu.

Cijene udžbenika kod nas su uglavnom vrlo niske: dvostruko niže nego u susjednoj Sloveniji, i do četiri puta niže nego u zapadnim zemljama – objašnjava Damir Plejić iz Znanja. – Pri tome je većina troškova kod nas jednaka kao i vani – tiskarski strojevi, papir, boje, računala i drugo. Štoviše, naklade u Italiji i Njemačkoj neusporedivo su veće, što znatno racionalizira trošak tiska. Razlika je očito u manjoj vrijednosti intelektualnog rada kod nas – učešća autora, urednika, lektora, grafičara i brojnih drugih stručnjaka u procesu nastanka knjige. Ovogodišnje su cijene Znanja uglavnom jednake lanjskim s neznatnim korekcijama uzrokovanim ponajprije poskupljenjem energetskih i repromaterijala. Cijena najskupljega kompleta udžbenika u osnovnoj školi ne prelazi 800 kuna. Zanimljivo je tu cijenu usporediti s nekim drugim izdavanjima. Ako roditelj izdvoji prosječno tek 100 kuna na mjesec za mobitel-bon djeteta, lako je izračunati da na godinu potroši više za telekomunikaciju i zabavu nego za edukaciju svog djeteta.

Postoje i druga tržišta u sjeni udžbeničkog, napominje Plejić, a to su tržišta školske opreme, prehrane školske djece, odjeće i obuće… Zbog rasta djeteta svaki roditelj mora početkom školske godine kupiti barem par nove sportske obuće. Populacija školske djece je 600.000, pa uz prosječnu cijenu od oko 500 kuna nije teško izračunati prihod nekolicine velikih uvoznika. Za razliku od udžbeničkog tržišta, na ovima domaćim proizvođačima pripadaju tek mrvice.

Kvaliteta nije kriterij izbora, nego je pobijedila nelojalna konkurencija, a posljedice će se osjećati godinama.