Svojom je Civilizationom Roger Osborne ponovo aktualizirao bolnu temu s kojom se zapadna civilizacija još nije istinsko suočila – duguje li Zapad svoju civilizacijsku razinu svima onima koje je porobio ili kroz povijest iskorištavao? Poništavaju li stoga erupcije barbarizma pravo društva da se naziva civiliziranim? Osborne čini se nema dvojbi, on sugerira da su postignuća civilizacije, pravda, socijalna sigurnost, umjetnost, medicinski i tehnološki napredak, dosegnuti na račun slabijih i autosajdera.
Knjiga počinje kao i civilizacija Zapada – antičkom Grčkom, potom Rimom i počecima kršćanstva. Posebno intrigantan je dio o srednjem vijeku. Mračni srednji vijek nije bio tako loše vrijeme kako se općenito misli, kaže on. Katolička crkva bila je pozitivan doprinos europskom društvu, usprkos progonu heretika, kršćanskim ratovima i degeneriranju Rima u papski luksuz. Život u srednjem vijeku nije, kako smo dosad učili, bio prljav i pun zaraznih bolesti, već organski i koloritan, seljaci su bili spiritualni a ne praznovjerni, nepismeni ali ne neznalice, a stanovništvo gradova je bilo slika i prilika duha zajedništva za kojim i mi danas idemo…
