-
Ne smeta vam ako vam kažu da se bavite business intelligenceom, odnosno industrijskom špijunažom? – Nipošto. Ali smeta mi kada se BI prevodi kao industrijska špijunaža. Špijunaža je termin koji opisuje uglavnom ilegalne djelatnosti. BI metode zasnovane su na javnim izvorima te se isključivo odnose na legalne postupke prikupljanja i obrade podataka, posebno na otkrivanje značenja podataka. Baviti se inteligencijom znači uključiti mozak, a ne nekoga uhoditi!
-
Koliko su metode o kojima govorite prisutne u gospodarstvu? – Profesor Dedijer bio je u pravu kad je govorio da će BI brzo postati uobičajeni dio poslovnog sustava kao što su to odjel marketinga ili kadrovska služba. BI se toliko ubrzo razvijao da je većina modernih poduzeća već ovladala tehničkim rješenjima – različitim softverom koji su tako nazvali. No, BI daleko je više od običnog softvera i kompjuterskog programa. Neka programska rješenja koja nose etiketu BI ne nude ono što im stoji u nazivu, samo su tehnička pomagala. Takvi programi pomažu vam organizirati vlastite informacije. Obično su to tzv. document-management rješenja koja se kute nečim što je mnogo složenije od recimo slaganja papira u ladice.
-
U kojem se smjeru razvija BI? – Tehnologija će nastaviti nuditi i zadržavati nas novim rješenjima. Prepoznavanje konteksta i otkrivanje skrivenih značenja u tekstovima na engleskom jeziku već je postalo zadržavajuće. Očekuje nas velik posao da sve ono što je dostupno za engleski prilagodimo za hrvatski jezik. Svjedoci smo i napretka u elektroničkom razumijevanju govornih poruka i njihove obrade. Ipak, najveći posao očekuje nas u interpretaciji slike.
-
Možete li nam otkriti tko su hrvatski stavitvoritelji i koliko ih ima? – Paradoksalno, ali uistinu je mnogo lakše odgovoriti koliko ih ima nego tko su. Prema sociološkim istraživanjima, postoji jednostavna formula – drugi korijen od broja članova grupe čini broj njihovih stavitvoritelja. Na ukupnoj hrvatskoj populaciji možemo reći da se oko 2.100 osoba može smatrati stavitvoriteljima. Drugim riječima, u Hrvatskoj je dovoljno da za neki problem zainteresirate te dvije tisuće ljudi, pa će s njim biti upoznata čitava javnost. Naravno, pitanje je tko su ti ljudi i kako do njih doprijeti. Ako ih i kad ih uspijete dokučiti, gotovo je nemoguće staviti ih u funkciju nekih vanjskih ciljeva, a pogotovo ne u funkciju jednog te istog cilja.
Ne smeta vam ako vam kažu da se bavite business intelligenceom?
Kako sve to što govorite konkretno može pomoći nekom poduzeću? – Mislim da je obrada tržišta kroz takav pristup često puta presudna. Uzmimo za primjer uvođenje novog proizvoda na prilično zasićeno tržište – npr. pivo. Istraživanjem tržišta može se zaključiti štošta – vjerojatno ga više konzumiraju muškarci, radnici na gradilištima popiju više piva nego vođe i slično. Kad odredite ‘filozofiju’ prodaje piva, približit ćete se svom ciljnom tržištu najlakše preko stavitvoritelja. Najprije identifikacija, a zatim pojačani marketing i promocija kod stavitvoritelja sigurno će dati bolje rezultate nego marketinška kampanja usmjerena na sve građane. Dobiti njih da dijele iste vrijednosti koje su dio prodajne priče polovica je uspjeha.
A što bi bila druga polovica? – Kao i uvijek – kvaliteta proizvoda.
Tipični stavitvoritelji su: urednici i novinari, političari, državni dužnosnici i javni djelatnici, vjerski poglavari, poslodavci, sindikalni čelnici, sveučilišni profesori, nastavnici i učitelji, vođe pojedinih udruga, društava i neformalnih skupina.
Grupe koje imaju vlastite stavitvoritelje uključuju: poljoprivrednike, umirovljenike, nezaposlene, invalide, kućanice, učenike, studente, otočane i druge izolirane zajednice.
