Nesmetana KOMUNIKACIJA u KULI babilonskoj

Svaki informacijski sustav temelji se na podacima koje sadrži, koji se u njega unose i kroz njega održavaju. U poslovanju moderne tvrtke imaju sve više različitih aplikacija za prikupljanje i širenje podataka, da bi se osigurala pravovremena informacija za rukovoditelje.

Problem integracije podataka iz različitih sustava te njihove razmjene među sustavima već je dugogodišnje prisutan u poslovnom svijetu, a s vremenom dobiva sve više na važnosti. Analitičari tvrde da se u prosjeku svake tri godine količina ukupno kreiranih podataka i informacija na svijetu udvostruči, što znači da ćemo u sljedeće tri godine proizvesti jednaku količinu informacija kao što je cijelokupno čovječanstvo proizvelo u ukupnoj svojoj povijesti. Ne samo da raste količina podataka nego raste i raznovrsnost, postoji sve više različitih platformi, baza podataka, poslovnih aplikacija, podatkovnih formata i standarda. Također, poznata je činjenica da se sve veći dio poslovnih informacija nalazi u e-mail porukama i datotekama kreiranim u tekstualnim procesorima i tabličnim kalkulatorima poput Microsoft Worda ili Excela, pohranjena na osobnim računalima i često nedostupnima za integraciju s ostalim potrebnim podacima.

Inicijalno su sustavi poslovne inteligencije, odnosno sustavi za podršku poslovnom odlučivanju, bili prvo mjesto na kojem je bila potrebna integracija podataka iz više različitih informacijskih sustava transakcijske prirode. Globalizacijom poslovanja i razvojem business-to-business poslovnih modela putem interneta sve je više rasla i potreba integracije podataka iz različitih sustava. Velike svjetske, a i mnoge hrvatske tvrtke, imaju pogone ili predstavništva u raznim zemljama svijeta, na različitim kontinentima, u kojima ne samo da se govori različitim jezicima nego su i pisma koja se koriste različita.

Za uvid u konsolidirano poslovanje mora se omogućiti da svi ti sustavi međusobno nesmetano komuniciraju i razmjenjuju podatke na pouzdan i pravovremen način. Osnovna pretpostavka za komunikaciju među sustavima je da se podaci iz različitih sustava, koji za komunikaciju koriste različite standardne i protokole, iz različitih aplikacija i na različitim jezicima razmjenjuju među sustavima.

Tu trebamo razlikovati tri osnovne vrste interakcija među sustavima. U prvom slučaju riječ je o razmjeni podataka u realnom vremenu ili u relativno kratkim vremenskim razmacima. U tu kategoriju možemo ubrojiti sinkronizacije podataka između sustava ili replikacije podataka na drugu lokaciju radi osiguravanja nastavka nesmetanog funkcioniranja u slučaju havarije. Tu je najčešće riječ o malim do srednjim količinama podataka i visokoj učestalosti razmjene te malim potrebama za transformacijama.

U drugoj su kategoriji punjenja skladišta podataka i analitičkih sustava za podršku odlučivanju. Tački integracijski zadaci najčešće se događaju jednom na dan u doba kad izvorni i ciljni sustavi nisu opterećeni korisničkim zahtjevima, najčešće tijekom noći. Količine podataka koje se prebacuju su srednje do velike, uz složene transformacije.

U trećoj su kategoriji migracije s jednog sustava na drugi, poput slučaja kad se uvodi novi ERP sustav u tvrtku, pa se podaci iz starog sustava trebaju prebaciti u novi. Tački integracijski zadaci događaju se jednokratno, uz veliku količinu podataka i najčešće vrlo složene transformacije i kontrole. U skupini migracija su i migracije podataka iz testnog u produkcijski sustav kod uvođenja novog sustava.

Poseban je problem kvaliteta podataka. Naime, mnogi sustavi zbog brzine rada često nemaju ugrađene kontrole ispravnosti podataka te je u podacima dosta ‘smeca’. To je posebno slučaj kod tvrtki koje rade s krajnjim korisnicima, kod kojih se događa da se ista osoba vodi pod nekoliko različitih imena i adresa ili da se ista ulica u podacima za različite klijente piše na različite načine. Ulica Miroslava Kraljevića 2, Kraljevićeva 2, M. Kraljevića 2 i još desetak raznih inačica ispravnosti su načini zapisivanja adrese i svi znače isto, ali su zapisani različito. Naravno, postoji i problem podataka koji izgledaju potpuno ispravno, ali u biti to nisu.

U posljednjih desetak godina nastalo je nekoliko specifičnih skupina proizvoda koji su rješavali te probleme. Većina ih je grupirana u dvije osnovne skupine koje se baziraju na tipu integracije. U prvoj i većoj grupi platforme su koje omogućavaju komunikaciju i integraciju transakcijskih sustava, koje se nazivaju EAI – Enterprise Application Integration platforme. EAI je segment informatičkog tržišta koji ima najveći rast, veći od 30 posto na godinu, što je daleko iznad tržišnog prosjeka, budući da je i potreba integracije sve veća.

U drugoj su grupi platforme koje služe za punjenje skladišta podataka, odnosno analitičku integraciju, koje su poznate pod zbornim imenom ETL – Extraction, Transformation and Load platforme. U obje grupe, osim proizvođača specijaliziranih za takva rješenja poput BEA Software, TIBCO-a ili Informatica, nalaze se i uvijek prisutni Microsoft, Oracle i IBM.

S vremenom zadaci koji se postavljaju i pred jednu i pred drugu skupinu platformi sve više konvergiraju prema jednoj jedinoj riječi, a to je integracija, neovisno o tipu aplikacije, količini podataka ili složenosti transformacije. Tako je nastao i koncept Integration Competency Centra (ICC), koji je vrlo brzo zadobio vrlo snažnu podršku i informatičke struke i poslovnih korisnika. Osnovna ideja koja stoji iza toga koncepta jest da postoji središnje mjesto u organizaciji koje se brine za integraciju aplikacija i podataka, organizacijska jedinica sa skupom ljudi i platformom ili platformama s kojima može rješavati integracijske izazove svih triju tipova, umjesto da se svaki zadatak integracije sustava gleda kao zaseban problem.

Na taj se način razvija kompetencija te se za svaki sljedeći projekt integracije štede resursi iz dva razloga – prvi je da postoji interno znanje platforme koja se koristi i sustava koji se integriraju, a drugi je da se pojedine integracijske komponente i logika iz prethodnih projekata mogu ponovno koristiti. Naravno, kralježnica takve organizacije je repozitorij metapodataka, podataka o podacima, koji sadrži informacije o svim mapiranjima i tijeku podataka među različitim sustavima. Na taj su način i najsluženiji poslovni sustavi detaljno i precizno dokumentirani te je integracija novih podsustava u cjelinu brža i jednostavnija.

Jedna vrlo jednostavna analogija koja se može primijeniti jest analogija prema avioprijezovu i tako zvanom ‘hub and spoke’ koncepciju po kojem u svakoj regiji postoje veliki, središnji tranzitni aerodrom (poput Frankfurta u Europi ili Hong Konga na Dalekom istoku) koji je spojen sa svim lokalnim i velikim globalnim aerodromima i koji omogućava da se jednim presećanjem može doći iz Zagreba do bilo kojeg dijela svijeta. Analogno tome, ICC ima ulogu takvoga prometnog čvora, koji usmjerava podatke u njihovom prometu između različitih sustava.

U Hrvatskoj već mnoge velike tvrtke, poglavito telekom i banke, imaju grupe stručnjaka i vanjskih konzultanata koji se bave integracijom informacijskih sustava. Treba očekivati da će uskoro ideja centra kompetencije za integraciju, koja adresira jedan od najkritičnijih problema današnjice, zaživjeti i u hrvatskoj poslovnoj praksi.